[Hu Jia Hu Wei] Lisica je opasna kada ide uz tigra—cara životinja

Od 5. do 3. stoljeća prije naše ere u Kini je vladao doba ''zaraćenih država''. Tada je u Kini postojalo nekoliko desetina kraljevina koje su međusobno stalno ratovale. Unatoč tome, ovo je bilo doba procvata filozofskih misli. Mnoge kulturne pojave, uključujući i mnogobrojne zanimljive idiome, nastale su upravo u ovo doba.

U ovom tekstu ćemo vam pričati priču iz tog vremena:''Hu Jia Hu Wei''(hu đja hu vej), odnosno ''Lisica je opasna kada ide uz tigra--cara životinja''.

Kraljevina Chu (ču) je bila jedna od najmoćnijih država na izmaku doba ''zaraćenih država''. Car kraljevine Chu (ču), Xuan Wang (sjuan vang) je imao vrlo sposobnog generala po imenu Zhao Sixiu (džao si sju). Kada je primjetio da se mnoge slabije kraljevine više boje generala Zhao Sixiua (džao si sju) nego njega osobno, car Xuan Wang (sjuan vang) je upitao svoje ministre, zašto je to tako kada je Zhao Sixiu (džao si sju) samo general. Ministar Jiang Ji (đjang đi) nije direktno odgovorio na ovo pitanje, već je caru ispričao jednu priču:

Jedan gladni tigar je tražio hranu u planini. U jednoj šumici je ugledao lisicu. Tigar je odmah zaskočio lisicu i lako je savladao. Kada je gladni tigar otvorio čeljusti da pojede lisicu, lukava lisica je progovorila: Nemoj misliti ako si car životinja da me smiješ pojesti, trebaš znati da me je bog odabrao za novog cara životinja. Tko god bi me htio pojesti, bio bi strogo kažnjen! Tigar nije potpuno povjerovao u riječi lisice, ali se ipak pokolebao upitavši se nije li bog možda zaista ovako odlučio. Dok je o tome razmišljao, nestalo je njegove ranije oholosti i tigar je pustio lisicu. Lisica je znala da je tigar tek djelomično povjeravao u njene riječi. Uperivši kažiprst ka njegovoj njušci još glasnije reče: "Što, zar mi ne vjeruješ?! Dobro, sada ideš za mnom, vidjet ćeš kako će pobjeći sve životinje kada me budu vidjele." Tigar je pomislio kako je to dobra ideja i pošao je za lisicom. Nisu išli daleko,a mogli su vidjeti kako sve male životinje koje su po šumi tražile hranu odmah bježe, vidjevši ih! Lisica je gordo pogledala tigra koji se sada već bojao lisice, ne znajući da se male životinje zapravo boje njega a ne lisice.

Ministar Jiang Ji (đjang đi) je završio priču, a car Xuan Wang (sjuan vang) se duboko zamislio i razumio da se male kraljevine u stvari boje njega a ne generala Zhao Sixiua (džao si sju). Međutim, general Zhao Sixiu (džao si sju) je predvodio veliku vojsku i to se caru više nije sviđalo pa je umanjio ovlasti ovog generala.

Ova priča je popularna kod naroda kao idiom koji govori o onima koji se pokazuju moćnima koristeći autoritete drugih ili izrekom--''Hu Jia Hu Wei''(hu đja hu vej)!