[Yan Er Dao Ling] Zatvori uši dok kradeš zvono

U zemljama engleskog govornog područja, iako ne samo u njima, ljudi imaju običaj da za nekoga tko zavarava samoga sebe i odbija prihvatiti činjenice kažu da poput noja zariva glavu u pijesak.

Kineski lik takve osobe, međutim, pronašao je lakši način da ostvari isti "cilj" još prije više od dvije i pol tisuće godina, točnije, u Doba Proljeća i Jeseni koje je u dinastičkoj historiji Kine trajalo od 770. do 476. godine prije nove ere. Fraza koja je tom prigodom nastala glasi "Yan Er Dao Ling", to jest zatvori uši dok kradeš zvono.

Obitelj Fan bila jedna od najmoćnijih obitelji u ondašnjoj državici Jin, ali su je takmaci tijekom vremena zbrisali sa lica zemlje. Jednog lijepog dana, pored kuće obitelji Fan koja je bila sasvim napuštena jer je i posljednji njezin stanovnik bio umro, prolazio je neki čovjek koji je uočio divno bronzano zvono sa neobičnim ukrasima koje je visilo iznad ulaznih vrata imanja.

"Kakvo divno zvono," pomisli lopov i odluči ga skinuti i odnijeti kući. Međutim, zvono je bilo toliko veliko i teško, da ga lopov nije mogao odnijeti sa sobom čitavoga, pa on reče sebi: "Ako već ne mogu odnijeti cijelo zvono, ipak bih mogao dobiti puno novaca i za sam metal. Što ga ne bih razbio i odnio u komadima?!"

Rečeno-učinjeno! Lopov je najprije našao čekić i onda iz sve snage počeo razbijati zvono. Zvono je puklo, ali je već od prvog udara čekića tako silno zabrujalo, da se lopov uplašio, instinktivno odbacio čekić, prekrio rukama uši i pomislio: "Oh, Bože, ne javljam li ja ovako svim susjedima da kradem zvono?" Silno se uplašivši da bi ga seljani mogli zateći na djelu, lopov primjeti da je jeka zvona puno slabija kada zatvori uši i pomisli: "Aha, sada znam što ću raditi! Sve što zapravo trebam jeste da začepim uši, pa će jeka zvona biti znatno slabija. Tako nitko neće čuti buku koju pravim!"

I tako lopov dobro zatvori uši pamukom i ponovno poče punom snagom udarati čekićem po zvonu. Sve je bilo u redu utoliko što svojim ušima nije čuo veliku buku, pa on poskoči od radosti i nastvi razbijati zvono sve dok ga nije razbio u komadiće. Naravno, pri tome je u stvari pravio takvu buku da je ona izazvala pozornost susjeda koji su dotrčati i uhvatili ga na djelu. Njegova "nojevska" strategija nije uspjela zavarati nikoga osim njega samog!

Pouka priče je u tome da svatko tko čini nešto loše i pri tome smatra da može obmanuti druge gradeći se nedužnim zapravo "zatvara uši dok krade zvono", to jest zavarava samog sebe.