Na pekinškoj Paraolimpijadi sudjeluje 25 hrvatskih športaša u 6 disciplina. Prije četiri godine, hrvatska reprezantacija je osvojila četiri medalje u Ateni. Predsjednik Hrvatskog paraolimpijskog odbora Ratko Kovačić je tijekom intervijua našoj novinarki Yu Xi prognozirao:
„Imamo dosta dobru reprezantaciju. Na Paraolimpijskim igrama u Pekingu sudjeluje do sada najbrojnija i najkvalitetnija reprezantacija. Naši najbolji rezultati do sada su bile četiri brončane medalje, koje smo osvojili u Ateni. U svakom slučaju, očekujemo na ovim Paraolimpijskim igrama osvojiti i sjajnije medalja od brončane.＂
Gospodin Kovačić je bio hendikepirani športaš i kao jedan od članova hrvatske reprezantacije 2000. i 2004. godine sudjelovao na Paraolimpijadi. Još uvijek voli stolni tenis. Gospodin Kovačić smatra da šport ima veliki značaj za hendikepirane ljude.
＂Svaki od naših športaša je jedan divan primjer za sebe. To su osobe koje se bore protiv velikih poteškoća u životu. Šport u tom smislu jako pomaže, jer je osoba sama po sebi jača i kroz šport uči, kako se odnositi prema životu i biti jači i sposobniji prema društvu. Važno je da se na rezultate športaša s invaliditetom bude isto tako ponosan kao i na ostale športaše.＂
Nakon stupanja na dužnost predsjednika Hrvatskog paraolimpijskog odbora, gospodin Kovačić se počeo zalagati za populariziranje športa za osobe s invaliditetom u cijeloj zemlji.
( hrvatski paraolimpijski odbor )
Jer, osobe s invaliditetom koje se bave športom više doprinose samom društvu, od uzdržavanih osoba, dakle onih koji su na trošak društva i u socijalnom sustavu postaju oni koji privređuju. Zahvaljujući jačanjem svojih sposobnosti lakše dolaze do zaposlenja i edukacije i tako počinju dopriniositi društvu. A, kod osoba s invaliditetom koje se ne bave športom sve to ide jako sporo.
Istina je da se osobama s invaliditetom teže baviti športom nego onima bez invaliditeta, ali u tome i jeste sva snaga paraolimpizma i paraolimpijskog pokreta kao i našeg Paraolimpijskog odbora, da se savladaju sve prepreke, kako bi se osobe s invaliditetom mogle baviti šporom i doći do svojih velikih uspjeha i vrhunskih rezultata, iako to nije imperativ. Imperativ je baviti se športom i to na onoj razini koju pojedinac sam odabere, bila ona rekreativna, natjecateljska, međunarodna razina ili ova visoka razina kao što su Paraolimpijske igre. Svakome je najveća je čast nastupiti na Paraolimpijskim igrama, pa tako i našim športašima koji su se uspjeli kvalificirati na Paraolimpijadi, to je velika čast, a najveća im je želja postići što bolje rezultate.
| • Vrijeme prolazi uz glazbu--sjećanje na proteklih 30 godina (1978-1988)-Glazba |
