Povezani članci:

Pekinška opera

Uloga "Huadan" u Pekinškoj operi, odnosno živahne mlade žene.

Riječ "jing" sa zapisa na kostima za proricanje iz dinastije Shang (17. - 11. stoljeća p. n. e.)

Riječ "jing" sa zapisa na bronci nastalih između 1300. godine p. n. e. i 219. godine.

Riječ "jing" pisana u kaligrafiji pod nazivom "xiao zhuan" koja se koristila poslije 221. godine p. n. e. kada je car Qin Shihuang ujedinio Kinu.

Riječ "jing" pisana u kaligrafiji pod nazivom "li shu" ili činovničko pismo kojim su pisale osobe nižeg statusa. To su tada većinom bili činovnici u birokraciji koja je u to vrijeme bila u snažnom porastu.

Riječ "jing" pisana u kaligrafiji pod nazivom "kai shu" ili obično pismo.

Objašnjenje riječi "jing":

Originalno značenje znaka 京 (jīng) je prijestolnica, odnosno mjesto gdje stanuje kralj. Znak je na kostima za proricanje iz dinastije Shang (17. - 11. stoljeća p. n. e.) izgledao ovako: (图二). Donji dio izgleda kao velika zemljana bina, a gore je visoki promatrački toranj gdje kralj može nadzirati situaciju kod protivnika i život svojih građana.

Ključne riječi:

Opera, arija, maska, uloga, ženska uloga, kulturna elita države

Svakodnevni jezik:

1. 京剧不但中国人喜欢，也受到了很多外国朋友的喜爱。

(Jīng jù bú dàn zhōng guó rén xǐ huān, yě shòu dào le hěn duō wài guó péng yǒu de xǐ ài.)

Pekinška opera ne samo da se sviđa Kinezima, također je osvojila ljubav mnogih stranaca.

2. 我喜欢各种京剧脸谱。

(wǒ xǐ huān gè zhǒng jīng jù liǎn pǔ.)

Volim razne maske iz Pekinške opere.

Vježbe: točno ili ne

1. Ženske uloge u izvedbi pekinške opere jedino mogu igrati glumice. ( )

2. Pekinška opera predstavlja kulturnu elitu Kine. ( )

3. Mei Lanfang kazalište je tipično tradicionalno kazalište. ( )

Pekinška opera, odnosno 京剧 (jīng jù), iako se u stranim jezicima naziva "opera", jako se razlikuje od zapadne opere. To je kompleksna scenska umjetnost u koju je uključeno predstavljanje, akrobacija, glazba, arije, tradicionalne udaraljke, maske i drugi aspekti.

Povijest pekinške opere duga je više od 200 godina, ona je jedna je od tradicionalnih opera koja se oblikovala u Pekingu. Car Qian Long (1711. - 1799.) vrlo je volio gledati drame, no u njegovo vrijeme nije bilo pekinške opere, nego samo kunqu opera iz današnjeg grada Kunshana koja je tada bila najpopularnija. Kad se pročulo da je caru dosadila kunqu opera, umjetnici diljem Kine pokušali iz svojih mjesta doći u prijestolnicu kako bi mu predstavili svoju umjetnost i tako ga zabavili. U Pekingu su se zatim razne opere miješale i međusobno usavršavale te je tako oblikovana nova vrsta opere – pekinška opera, koja je uspjela osvojiti ljubav cara Qian Longa. Nakon širenja među običnim stanovnicima pekinška opera polako je postala glavna opera s najvećem utjecajem u Kini te je postala poznata kao "kulturna elita Kine" koja ne samo se sviđa Kinezima, nego je osvojila i ljubav stranaca.

Vrsta uloge u pekinškoj operi mogu se podijeliti na Sheng, Dan, Jing, Chou. Sheng je muška uloga, Dan je ženska, Jing se također naziva Hualian (ili u prijevodu "šarena maska") a odnosi se na karakterističnu mušku ulogu u kojoj se koristi maska za šminku, dok je Chou je komična uloga, obično sa simboličnom bijelom bojom na nosu.

Čuveni umjetnik pekinške opere Mei Lanfang (1894. - 1961.) je poznat po glumljenju ženskih uloga, unatoč tome što je bio muškarac. Njegove arije bile su lijepe, nježne i melodične, izvedene visokom tehnikom. Kineska državni institut za pekinšku operu izgradila mu je u čast Mei Lanfang kazalište u kojem se savršeno kombiniraju tradicija i moda.

Xiaosheng, odnosno mlada muška uloga u pekinškoj operi.

Uloge u Pekinškoj operi.

Uloga Chou, odnosno komična uloga u pekinškoj operi.

Tradicionalno kinesko slikarstvo

Tradicionalno kinesko slikarstvo.

Riječ "guo", odnosno država, sa zapisa na kostima za proricanje iz dinastije Shang (17. - 11. stoljeća p. n. e.)

Riječ "guo", odnosno država, sa zapisa na bronci nastalih između 1300. godine p. n. e. i 219. godine.

Riječ "guo", odnosno država, pisana u kaligrafiji pod nazivom "xiao zhuan" koja se koristila poslije 221. godine p. n. e. kada je car Qin Shihuang ujedinio Kinu.

Riječ "guo", odnosno država, pisana u kaligrafiji pod nazivom "li shu" ili činovničko pismo kojim su pisale osobe nižeg statusa. To su tada većinom bili činovnici u birokraciji koja je u to vrijeme bila u snažnom porastu.

Riječ "guo", odnosno država, pisana u kaligrafiji pod nazivom "kai shu" ili obično pismo.(tradicionalna verzija)

Riječ "guo", odnosno država, pisana u kaligrafiji pod nazivom "kai shu" ili obično pismo.(pojedinačna verzija)

Objašnjenje riječi "guo":

Znak 国 (guó) na samom početku se pisala kao "或" što izgleda kao vojnik koji drži "戈" (gē, drevno oružje) kako bi sačuvao "囗" (wéi, grad). Kasnije je riječ "或" (huò) korištena u izrazu "或者" (huò zhě, ili), zato su ljudi dodali još jedan "囗" izvan "或", što simbolizira teritorij jedne države. Na kraju su u pojednostavljenoj verziji Kinezi zamijenili "或" s "玉" i tako je došlo do današnjeg znaka "国".

Ključne riječi:

Xuan papir, svila, montiranje, slika na svitku, pečat, realizam

Svakodnevni jezik:

1. 我学的是国画，不是油画。

(wǒ xué de shì guó huà, bú shì yóu huà.)

Učim kinesko tradicionalno slikarstvo, a ne slikarstvo uljanim bojama.

2. 国画最常用的颜色是红色和青色。

(guó huà zuì cháng yòng de yán sè shì hóng sè hé qīng sè.)

U kineskom tradicionalnom slikarstvu se najčešće koriste crvena i cijan boja.

Vježbe:

1. Kakve su razlike između kineskog tradicionalnog slikarstva i slikarstva uljanim bojama?

2. Jeste li ikad vidjeli kinesko tradicionalno slikarstvo? Što je na vas ostavilo najdublji dojam?

Kinesko tradicionalno slikarstvo, odnosno "国画" (guó huà), označava slikanje s kineskim kistom na xuan papirima i svili u svitku. Prije perioda Republike Kine (1912. – 1949.) svo kinesko tradicionalno slikarstvo se zvalo drevno slikarstvo, a tek u moderno doba se počinje nazivati kinesko slikarstvo ili državno slikarstvo kako bi se razlikovalo od zapadnog slikarstva. U kineskom tradicionalnom slikarstvu se najčešće koriste crvena i cijan boja (između plave i zelene). Kinesko tradicionalno slikarstvo uglavnom čine tri vrste: figure (portreti), pejzaži (planine i vode) te ptice i cvijeće. U slikanju figura naglasak je na slikovitost, u slikanju pejzaža je naglasak na raspoloženje, a u slikanju ptica i cvijeće je naglasak na realnost.

Postoji velika razlika između kineskog tradicionalnog kineskog i zapadnog slikarstva. Kinesko slikarstvo je savršena kombinacija slikanja, poezije, kaligrafije i pečata. Ono poklanja pozornost duhu slike, koristeći linije i jače ili slabije boje tinte. Na slikama se često ostavljaju prazni prostori za upisivanje teme ili pjesme te pečat slikara. Kinesko tradicionalno slikarstvo također naglašava "raspoloženje" i spontanost, a ne realnost. Na primjer, kod figura ili portreta obično se ne vidi tko je u slici, ali vidi se da li je sluškinja, dama ili dijete... Slika "Na obali rijeke povodom blagdana Qingminga" je jedna od deset najveličanstvenijih kineskih slika i remek-djelo kineskog tradicionalnog slikarstva.

U zapadnom slikarstvu nema pečata, kaligrafije niti pjesme, čak se ponekad na slici ne naznačuju tema slike niti ime slikara. Zapadno slikarstvo često koristi intenzivne boje, svjetlost i sjene, obično je ispunjen cijeli prostor u okviru slike.

 "Na obali rijeke povodom Blagdana Qingminga" slikara Zhanga Zeduana iz dinastije sjevernog Songa (960. – 1127.) (detalj).

Tradicionalno kinesko slikarstvo.

Izvor: "Ni Hao Zhong Guo" (Dobar dan, Kina!)

Prevele i uredile: Nika i Maša