[Dobar dan, Kina!] Upoznajmo Kinu putem kineskih riječi (5): Kompas, barut

Kompas

Sinan, odnosno kineski tradicionalni kompas.

Riječ "nan" sa zapisa na kostima za proricanje iz dinastije Shang (17. - 11. stoljeća p. n. e.).

Riječ "nan" sa zapisa na bronci nastalih između 1300. godine p. n. e. i 219. godine.

Riječ "nan" pisana u kaligrafiji pod nazivom "xiao zhuan" koja se koristila poslije 221. godine p. n. e. kada je car Qin Shihuang ujedinio Kinu.

Riječ "nan" pisana u kaligrafiji pod nazivom "li shu" ili činovničko pismo(clerical script, eng.).

Riječ "nan" pisana u kaligrafiji pod nazivom "kai shu" ili obično pismo (regular script, eng.).

Objašnjenje riječi "nan":

Riječ "南" (nán) sa zapisa na kostima za proricanje iz dinastije Shang () je drevni glazbeni instrument. Oblikom nalikuje zvonu, može se objesiti, a svira se udaranjem malim čekićima. Zašto dakle "南" predstavlja "jug"? Budući da je u Kini južni dio najtopliji, drevni kinezi su za današnji izraz "南方" (nán fāng), odnosno "južno područje", govorili "暖方" (nuǎn fāng), odnosno "toplo područje". Tada nije bilo znaka koji bi posebno predstavljao "južni dio", zato su "posudili" znak "暖" (nuǎn, toplo) čiji izgovor je sličan s "南" (nán, jug) da predstavlja jug.

Ključne riječi: Položaj, oprema, magnet, magnetno polje, jug, sjever

Svakodnevni jezik

1. 我有指南针，不怕迷路。

(wǒ yǒu zhǐ nán zhēn, bú pà mí lù。)

Imam kompas, ne bojim se da ću se izgubiti.

2. 指南针一端指南，一端指北。

(zhǐ nán zhēn yì duān zhǐ nán，yì duān zhǐ běi。)

Jedan vrh kompasa pokazuje jug, drugi sjever.

Vježba: točno ili ne?

1. Kompas je jedan od četiri najveća izuma drevne Kine čija dosadašnja povijest broji više od 3000 godina. ( )

2. Kompas se u drevnoj Kin koristio za određivanje smjera prebivališta i groblja. ( )

3. Kad sinan ostane nepomičan, drška žlice pokazuje na jug. ( )

Kompas je jednostavan uređaj za razlikovanje smjera i položaja. Zahvaljujući izumu kompasa, ljudi se više ne trebaju bojati da će se izgubiti po šumama, niti da će izgubiti smjer na moru. No znate li ovo? Kompas je prvo izumljen u Kini, a njegova povijest do danas broji više od 2000 godina. U drevno doba kompas se koristio za određivanje smjera prebivališta i groblja kako bi ljudi mogli naći idealno mjesto prema filozofiji "fengshuija". Kasnije se koristio i u svakodnevnom životu, proizvodnji, vojnim poslovima, topografskom istraživanju, pomorstvu itd. Zahvaljujući nautičkim radovima, kompas je brzo postao popularan te se proširio u Europu preko arapskih zemalja i tako snažno utjecao na europsko pomorstvo, pa čak i na razvoj cijelog čovječanstva. Da nije bilo kompasa Kristofor Kolumbo bi teško otkrio novi kontinent. A sad, znate li zbog čega kompas uvijek pokazuje na jug, odnosno sjever?

Zemlja na kojoj živi čovječanstvo je zapravo ogroman magnet. Kompas se usmjerava prema magnetskom polju Zemlje tako da jedan vrh pokazuje na jug, a drugi na sjever. Najraniji kompas, kineski sinan, prvi put se pojavio u razdoblju Zhanguo (475. p.n.e. – 221.p.n.e.). Napravljen je od prirodnog magneta u obliku žlice koja se vrti na ravnoj platformi. Kad sinan stoji nepomočno, drška žlice pokazuje jug. Međutim, sinan je imao mnogo nedostataka, kao što je na primjer slab magnetizam. Ako bi naišao na otpor dok se vrti, postojala je mogućnost da ne pokazuje smjer baš točno. Također nije bio baš praktičan za nošenje. Zbog toga su ljudi počeli koristiti magnetne igle umjesto sinana, čime je dobiven pravi kompas.

Kompas

Barut

Niz malih petarda.

Riječ "yao", odnosno "lijek" pisana u kaligrafiji pod nazivom "xiao zhuan" koja se koristila poslije 221. godine p. n. e. kada je car Qin Shihuang ujedinio Kinu.

Riječ "yao", odnosno "lijek" pisana u kaligrafiji pod nazivom "li shu" ili činovničko pismo kojim su pisale osobe nižeg statusa. To su tada većinom bili činovnici koji su radili za birokraciju koja je u to vrijeme bila u snažnom porastu.

Riječ "yao", odnosno "lijek" pisana u kaligrafiji pod nazivom "kai shu" ili obično pismo (tradicionalna verzija).

Riječ "yao", odnosno "lijek" pisana u kaligrafiji pod nazivom "kai shu" ili obično pismo (pojednostavljena verzija).

Objašnjenje riječi "yao":

Znak "药" (yào, lijek) predstavlja predmet koji liječi bolesti. Prema kineskoj legendi, jedan čovjek iz drevnog doba zvan Shen Nong (što znači "čudesni seljak") otkrio je razne trave koje mogu liječiti bolesti. Ove trave su kasnije postale dio kineske medicine, zbog toga gornji dio znaka ima radikal 艹, što simbolizira travu. Na početku se "yao" pisao "藥", odnosno tako je izgledala njegova tradicionalna verzija. Donji dio "樂" (yuè) označava kako se znak izgovara. Kasnije je u pojednostavljenoj verziji stavljen "约"(yuē) umjesto "樂", pa je tako došlo do današnjeg "药".

Ključne riječi: Eksplozija, taoist, alkemija, kemija, streljivo, miris baruta

Svakodnevni jezik

1. 这些是火药，小心轻放！

(zhè xiē shì huǒ yào, xiǎo xīn qīng fàng!)

Ovo je barut, rukuj s oprezom!

2. 他像吃了火药一样，冲着我发火。

(tā xiàng chī le huǒ yào yí yàng, chōng zhe wǒ fā huǒ.)

Izgleda kao da je pojeo barut, ljuti se na mene.

Vježba: pitanja

1. Zašto se barut, huǒ yào, na kineskom se naziva "vatreni lijek"?

2. Zašto Kinezi za osobe koje su ljute kažu da su "pojeli barut"?

Barut se na kineskom kaže "huǒ yào", što, ako direktno prevedemo na hrvatski, znači "vatreni lijek", jer "火" (huǒ) znači vatra, a "药" (yào) lijek. Kad je riječ o barutu, prvo što ljudima obično pada na pamet su eksplozije i druge loše stvari te teško da bi ga povezali s lijekovima. Zašto se barut onda naziva lijek? Zato što barut na početku nije bio korišten u vojne svrhe, nego je stvarno imao veze s lijekovima.

Prije više od tisuću godina, tadašnji kineski carevi i plemenitaši su počeli fantazirati o vječnom životu bez starenja, zbog čega su se pojavili taoisti koji su posebno istraživali i razvijali lijekove za sprečavanje starenja. Njihovi klijenti su uistinu očekivali da će uz ove lijekove moći vječno živjeti. Naravno, taoisti to nisu mogli izumiti, no zato su sakupili dosta znanja o kemiji. Baveći se alkemijom, otkrili su da je mješavina kalijevog nitrata, sumpora i drvenog ugljena vrlo eksplozivna. Kalijev nitrat i sumpor su bili korišteni za lječenje bolesti u drevnoj Kini, a mješavina ovih tvari je lako zapaljiva te snažno gori, zbog čega je barut nazvan "huǒ yào", vatreni lijek. Kasnije se barut počeo široko koristiti za vatromet, streljivo, industrijsko miniranje i druge stvari.

U modernom svakodnevnom životu Kineza također se često koristi barut. Za Blagdan proljeća, vjenčanja, početak poslovanja i za druge sretne dane vatromet i petarade su neophodne, pogotovo vatromet. Na primjer, vatromet se redovito pali u raznim zemljama tijekom svečanosti otvaranja Olimpijskih igara, a na svečanosti otvaranja OI u Pekingu iskorišteno je 38 puta više pirotehnike od ukupne količine s otvaranja svih prošlih OI.

Pošto je barut vrlo paljiv i eksploziv, ljudi često kažu za ljutog čovjeka da je "pojeo barut", a njegove riječi su "s mirisom baruta".

Vatromet

Petarde

Meci

Izvor: "Ni Hao Zhong Guo" (Dobar dan, Kina!)

Prevele i uredile: Nika i Maša