Kina u očima stranaca: o školstvu

- Intervju sa učiteljicom Sun Li Sjing

Prvoga rujna u mnogim zemljama se obilježava početak nove školske godine. Školsko zvono je toga dana u klupe pozvalo i male Kineze. Kineski obrazovni sustav se dosta razlikuje od onoga, koji se primjenjuje u Hrvatskoj, pa smo se potrudili da vam donekle približimo život kineskih osnovaca. Pripremili smo prilog o učiteljici Osnovne škole ''Fang Cheng Yuan'', Sun Li Sjing, koja će nam približiti učiteljski posao u Kini, svoje obveze i teškoće.

Ova 39-godišnja Pekinžanka, odrasla u radničkoj obitelji sa više sestara i jednim bratom, vrlo je uspješan prosvjetni djelatnik. O njenom uspjehu svjedoči i podatak da u II-1, čija je ona razrednica, od 35 učenika na kraju godine bilo je samo jedno dijete sa dovoljnim uspjehom, dvoje dobrih, dok su svi ostali razred završili sa vrlo dobrim ili odličnim uspjehom.

Za početak sam je zamolila da nam ispriča kako izgleda njen radni dan.

„Svakoga dana u učionice trebamo stići do pola osam, jer djeca dolaze najkasnije do 7:40 u školu, znači mi smo tu prije njih. Do osam sati se vrši ponavljanje gradiva i pripreme za nastavu, na primjer recitiraju se pjesmice, a od osam počinju nastavni satovi. Do podneva održimo četiri sata i to sa odmorom nakon drugog sata, kada svi učenici izlaze u školsko dvorište radi jutarnje tjelovježbe. U ljetnjim danima, zbog vrućine, tjelovježbu radimo odmah ujutro i to je jedina promjena u našem rasporedu. Poslije podneva pored redovitih nastavnih predmeta, organizirane su i izvannastavne aktivnosti".

U Kini nije rijedak slučaj da djeca vrlo rano počinju živjeti u domovima za smještaj učenika, tako da možete pronaći čak i vrtiće, kao i veliki broj osnovnih škola, koje imaju smještaj za djecu. Jedan od razloga za tako rano odvajanje od roditelja jeste zakonska odredba, po kojoj jedan bračni par ima samo jedno dijete. Gospođa Sun, kada govori o problemima, sa kojima se susreće na poslu, ističe određeni broj roditelja koji previše štite djecu. A kao što je još iz drevne kineske filozofije poznato, svaka krajnost, pa makar to bila i prevelika skrb i ljubav- šteti, pronađen je kompromis – smještaj u učenički dom. Oni koji nisu u domu također mogu računati na cjelodnevni boravak, što je u ovako velikim gradovima, kakvi su kineski, roditeljima pravo olakšanje. O tome nam je učiteljica Sun rekla:

„Naša škola je, u skladu sa prilikama u zemlji, organizirala mogućnost dobivanja obroka u školi, čime se izašlo u susret roditeljima. Poslije završetka prijepodnevne nastave djeca idu prati ruke, zatim im učiteljica u učionici dijeli obroke. Ručak počinje u deset minuta do dvanaest i traje dvadeset minuta. Nakon ručka, djeca su pola sata slobodna, tada mogu napisati prijepodnevnu zadaću ili se igrati."

Vjerojatno će se mnogi zapanjiti činjenicom da prvačići u Kini nauče oko pet-šest stotina znakova kineskog pisma. Nevjerojatno sa koliko lakoće pišu i najkompliciranije karaktere, njegove sinonime i antonime, te ih upotrebljavaju u rečenici. Pored maternjeg jezika, uče i matematiku, engleski jezik, moralno obrazovanje, glazbenu i tjelesnu kulturu, kao i likovnu umjetnost. Udžbenik moralnog obrazovanja mi je svakako bio najzanimljiviji, jer se tu djeci, kroz sličice prilagođene uzrastu, usađuju moralni kodeksi ponašanja. Način ocjenjivanja u kineskim školama je također jedna od različitosti u odnosu na naše školstvo, jer se tijekom jednog polugodišta daju samo opisne ocjene: odličan, vrlo dobar, dobar i dovoljan. Tek na kraju prvog i drugog polugodišta, učenici pismeno polažu ispite iz nastavnih predmeta, a broj osvojenih bodova određuje opći uspjeh učenika i uspjeh iz svakog pojedinog predmeta. Tako na ljestvici od nula do sto, šezdeset osvojenih bodova predstavlja osnovu za prolaznost, 70-80 dobar, 80-90 vrlo dobar, a 90-100 odličan uspjeh.

Iz razgovora sa gospođom Sun, stiče se dojam da nije jednostavno biti učiteljicom. Kako su prosvjetni djelatnici u Hrvatskoj nedovoljno plaćeni za svoj rad, zanimalo me kako je Kina riješila to pitanje i da li su prosvjetari zadovoljni.

„Prije su u Kini prosvjetari bili slabo plaćeni, ali sada je država obrazovanje stavila na prioritetno mjesto, pa su i naša primanja povećana. Poseban doprinos prosvjeti je dala ova posljednja generacija naših rukovodilaca. Ljudi koji rade u prosvjeti smatraju da ovo zanimanje ima poseban značaj i da osnovno obrazovanje stvara osnovu za sve ostalo. Učenje je radost, dijete kroz učenje stječe nove mogućnosti za zdravo i sretno odrastanje. Radost je kad vas djeca okruže, kad vas zovu, kad vam pričaju svoje tajne. To je razlog zašto iz godine u godinu sve više volim ovaj posao."