Svakodnevni život Kineza nezamisliv je bez čaja. Ova tradicija ima povijest dugu 4 tisuće godina. Običaj je da Kinezi goste počaste čajem. Tako, kada gost dođe, domaćin ga počasti mirisnim čajem pa uz čaj prijatelji razgovaraju. Predaja kaže da je 280. godine prije naše ere, vladar državice Wu, u današnjem južnom dijelu Kine, volio na prijamima napijati svoje ministre rakijom. Među njima je bio i ministar Wei Zhao koji nije pio alkohol te ga je vladar častio čajem umjesto rakijom. To se i drugima dopalo pa su intelektualci počeli častiti goste čajem. U razdoblju dinastije Tang, pijenje čaja je postalo običaj. Kaže se da je ovaj običaj usko povezan s budizmom.
U razdoblju od 713. do 741. godine budistički molitveni običaji su nalagali dugotrajnu kontemplaciju i molitvu tijekom koje su svećenici i vjernici postajali umorni, počinjali zijevati i bili su gladni. Vrhovni svećenik je našao rješenje i dozvolio im da tijekom obreda piju čaj. Nakon toga je ovo postalo popularno u raznim krajevima zemlje. Za vrijeme dinastije Tang, odnosno od 7. do 10. stoljeća, u bogatim obiteljima je postojala posebna soba za kuhanje i pijenje čaja, ujedno i za čitanje. Godine 780. naše ere, dobar poznavatelj čaja iz dinastije Tang Lu Yuyu sakupivši iskustva uzgajanja, pripravljanja i pijenje čaja, napisao je prvu knjigu o čaju u Kini. Za vladavine dinastije Sung, odnosno u 12. stoljeću, vladar Hui Zhong je ministre častio čajem, čak štoviše, on je osobno pripremao čaj.
A za vrijeme dinastije Qing, odnosno od početka 17. do početka 20. stoljeća, u carskoj obitelji se koristio čaj ne samo u čast domaćih gostiju, već i u čast stranih diplomata. Danas, povodom Nove godine, Blagdana proljeća i važnih državnih praznika, običaj je da vladine institucije ili organizacije priređuju čajanke. U Kini je stvorena vrlo posebna kultura čaja. Kuhanje i pijenje čaja se smatraju umjetnošću. U raznim krajevima Kine postoje raznovrsne čajane. U prometnoj ulici Qianmen u Pekingu postoji posebna čajana gdje ljudi piju čaj uz čajni keks i uživaju u umjetničkim predstavama. Na jugu Kine čajane se nalaze obično u mjestima koja su okružena lijepim pejzažem, gdje putnici uživaju u prirodnim ljepotama pijući čaj.
Postoje u Kini različiti običaji pijenja čaja, kao i mnoge vrste čajeva. Na primjer, Pekinžani vole piti čaj od jasmina, Šangajci vole zeleni čaj, a stanovnici pokrajine Fuđian vole crni čaj. U pojedinim mjestima, ljudi vole u čaj stavljati razne dodatke. Na primjer, u nekim mjestima pokrajine Hunan, u čast gostiju, domaćin u čaj stavlja sol, đumbir, pečenu soju i sezam. Gost pije čaj, polako okrećući šalicu i na kraju pojede dodatak. Zato tamošnji ljudi to nazivaju "jedenjem" čaja, a ne pijenjem. Svako mjesto ima svoj način pripreme čaja. U istočnom dijelu Kine se priprema čaj u čajniku. Zanimljivo je pripremanje čaja ''Gonfu'' u pokrajini Fudjian čiji je proces pripreme vrlo složen, čajni pribor je također poseban, a šalice su minijaturne, te je stvorena posebna umjetnost pripreme čaja. U Kini postoje različiti obredi kod ispijanja čaja. Na primjer, u Pekingu kada domaćin donosi čaj, gost ustaje i objema rukama prihvaća šalicu, izražavajući tako svoju zahvalnost. U pokrajini Guangdong i Guanxi-zhuanskoj autonomnoj pokrajini, primivši šalicu čaja, gost prstima desne ruke tri puta udari u stol u znak zahvalnsti. A u drugim mjestima, ako gosti žele još čaja, trebaju u šalici ostaviti malo čaja na dnu. Primjetivši to, domaćin odmah doliva još čaja. Ako je šalica prazna do dna, domaćinu je to znak da gosti ne žele više.
| • Vrijeme prolazi uz glazbu--sjećanje na proteklih 30 godina (1978-1988)-Glazba |
