O nacionalnoj manjini Zhuang koja obožava crnu boju i njenoj kulturi nabrajanja

Jedna od kineskih nacionalnih manjina, nacionalnost Zhuang obožava crnu boju i ima razvijenu kulturu nabrajanja.

Pjesme nabrajalice zaista su odlične, a posebno ih dobro izvodi zbor "Nei Dija". Dirigent zbora «Nei Dija» gospodin Huang Hedon nije pripadnik ove narodnosti, ali je veliki zaljubljenik njihove glazbe. Posljednjih pet godina on zajedno sa zborom obilazi različite krajeve zemlje. Novinarima je rekao da naziv zbora «Nei Dija» na zhuangskom jeziku znači «odlično».

Nabrajanja se dijele na 6 vrsta i prikazuju sve dijelove svakodnevnog života. Na primjer, pjesma za doček gostiju i pjesma za ponudu rakije vrlo su važne jer su dio tradicionalnog kineskog gostoprimstva i prenose se sa koljena na koljeno.

Zbor «Nei Dija» prenosi kulturu pjesama sa planina gdje živi ova nacionalna manjina u druge krajeve zemlje. Godine 2001. zbor se prvi put pojavio na međunarodnom festivalu narodnih pjesama održanom u Naninu, administrativnom centru Guangsi-zhuangske autonomne pokrajine, a zatim je pjevao i na državnoj televiziji. Zahvaljujući tome sve više turista dolazi u kotar Napo u pomenutoj pokrajini gdje uglavnom žive pripadnici nacionalne manjine Zhuang.

Ovaj kotar broji manje od 200 tisuća stanovnika, od kojih je oko 6 tisuća pripadnika ove nacionalne manjine koja od pamtivjeka obožava crnu boju, koja za njih simbolizira ljepotu, kao i srebrnu boju jer simbolizira dostojanstvo.

Novinari su nedavno planinskim puteljcima došli u selo Longhua u kotaru Napo, gdje su osobno iskusili nacionalne značajke ove narodnosti.

Srdačni i gostoljubivi pripadnici ove nacionalne manjine, udarajući u gongove i doboše, držeći u rukama rakiju, dočekuju goste na ulazu u selo. Svi su u crnim nošnjama, imaju crne marame na glavi, crne košulje, crne hlače i crne cipele, a žene u crnim nošnjama nose srebrne ukosnice i srebrne ogrlice, koje se blistaju pod zrakama sunca.

Pjevajući pjesme nabrajalice, domaćini su gostima ulijevali rakiju koju prema običajima treba iskapiti.

U selu Longhua, novinari su prvo zapazili drvene kuće, tipične tradicionalne stambene objekte koje koristi narodnost Zhang. Ove kuće su katnice, a stoje na čvrstim kamenim stubovima, kako ne bi bile vlažne.

Pred kućama djevojke i mladići započinju izvođenje karakterističnih planinskih pjesama i igara. Pripadnici ove narodnosti vjekovima žive u planinama i od najmanjih nogu uče pjevati nabrajalice. Oni pjevaju o ljubavi, o svakodnevnim poslovima i raznim aspektima života. Devetnaestogodišnja djevojka Li Haijan je za novinare snažnim i zvučnim glasom otpjevala pjesmu koja se pjeva kad se razgovara sa onima na drugoj planini!

Posle rada na planini, odmaram se sjedeći na kamenu i pjevam planinama. Često mi odgovaraju prijatelji sa druge planine. Naši su glasovi zvonki baš zahvaljujući planinama.

Kultura karakterističnih planinskih pjesama i nacionalni kolorit počinju silno privlačiti turiste.

Pripadnici nacionalne manjine Zhuang koji žive u planinama uglavnom se bave poljodjelstvom, zato su njihovi proizvodni i životni standardi prilično niski. Posljednjih godina ovdje se počeo razvijati turizam sa nacionalnim koloritom. U selu Longhua mnogi su poboljšali stambene uvjete, organizirali pjevačke grupe za izvođenje nabrajalica. Razvojem turizma je poboljšan život tamošnjih stanovnika. Brojna domaćinstva su kupila televizore, priključila telefone i time poboljšali vlastitu informiranost. 45-togodišnja Jang Guijin, pripadnica narodnosti Zhunag nikada nije sišla sa planine. Ona je rekla:

Zahvaljujući turizmu, svaki dan nam dolaze gosti. Život nam je poboljšan, a svako domaćinstvo sada šalje djecu u školu.

Službenik kotarske vlade Li Jongfeng je novinarima rekao da kotar Napo ne samo što je na taj način razvijao nacionalnu kulturu, već se izbavio iz siromaštva.

Ovo je bilo kratko upoznavanje nacionalne manjine Zhuang koja obožava crnu boju. Vi svakako trebate posjetiti ovaj lijepi kraj i osobno doživjeti tamošnje gostoprimstvo.