Nacionalna manjina Deang – potomci čaja

U području Dehong i drugim mjestima pokrajine Yunnan na sjeverozapadu Kine živi nacionalna manjina Deang koja vjekovima uzgaja čaj. To je jedna od najdrevnijih narodnosti među tamošnjim stanovnicima. Pripadnici ove narodnosti sebe nazivaju potomcima čaja. Nacionalana manjina Deang sada broji manje od 20 tisuća pripadnika.

Prema pisanju dokumenata, u drugom stoljeću prije naše ere, preci nacionalne manjine Deang su naselili Dehong, Lincang i druga mjesta u kineskoj pokrajini Yunnan. Za vrijeme osnivanja Narodne republike Kine ova nacionalnost se zvala narodnost Benglong. U rujnu 1985. godine želja pripadnika ove narodnosti bila je da se preimenuju u narodnost Deang.

Deang je nacionalnost koja obožava čaj i jako ga voli piti. Iako nema svoje pismo, ostalo je zabilježeno u jednom usmenom epu pod nazivom, «Legenda prvih predaka», da je čaj rodonačelnik svih bića. Čaj je svoja 102 lista spustio na zemlju a oni su se pretvorili u 51 bračni par. To su preci čovječanstva. Zato nacionalna manjina Deang smatra sebe potomkom čaja. Gdje god živi ova narodnost, tamo uvijek rastu čajevi po brdima i planinama.

Kako godinama žive u planinskim područjima gdje su česte velike vrućine, kiše i vlaga, pripadnici narodnosti Deang uglavnom jedu kisele i ljute namirnice i vole piti jak čaj. Pored običnog čaja, oni koriste i svoj, specifičan kiseli čaj koji smanjuje tjelesnu temperaturu, gasi žeđ i čisti usnu šupljinu. On ima historiju dugu nekoliko stotina godina. Kiseli čaj se izrađuje na poseban način, ima specifičan miris i odgovara tamošnjim uvjetima. Na jugozapadu Kine gdje vlada velika sparina, čaj je vrlo zdravo piće.

U životu pripadnika nacionalne manjine Deang, čaj zauzima značajno mjesto. Prilikom posjete rodbini ili prijateljima, kao i kod prosidbe, čaj je obvezan dar. Za vrijeme svadbe mladoženja može doći po mladenku tek kada prosac preda mladenkinim roditeljima čaj i druge darove. Čaj je tijesno vezan s društvenim životom ove nacionalne manjine i svakodnevno se puno troši. Zato svi mještani uzgajaju čaj oko svojih kuća. Svuda se može osjetiti miris čaja.

Pored čaja, vodeni doboš je još jedno važno obilježje nacionalne manjine Deang koje ju prati tijekom njene duge povijesti. To je specifičan glazbeni instrument, karakterističan samo za ovu narodnost. Za razliku od drugih doboša, na ovome je otvorena rupica. Prije udaranja po njemu, kroz rupicu se ulije voda, da bi se dobio onaj posebni, očaravajući zvuk. Dobošar Guo Houlai je novinarima rekao:

„Vodeni doboš je dobio ime po tome što se tek nakon ulijevanja vode u njega može dobiti ugodan zvuk."

On predstavlja vrlo važan glazbeni instrument u životu pripadnika nacionalnosti Deang. Svaki njen ogranak ima vlastiti, veći ili manji, vodeni doboš. U prošlosti, za vrijeme velikih događaja, uvaženi starci u selu su udarajući u svoj vodeni doboš pozivali žitelje na okupljanje i dogovor. I danas se još uvijek čuva takav vodeni doboš u selu pripadnika nacionalne manjine Deang. Vjeruje se da će onaj tko čuje zvuk doboša biti sretan, jer njegov zvuk predstavlja simbol radosti i sreće.

stan pripadnika nacionalnosti Deang

Pripadnici ove narodnosti uvijek udaraju u vodeni doboš prilikom blagdana ili važnih događaja. Ali danas malo ljudi zna napraviti takav instrument. Li Labu, koji ima 76 godina, ne samo što zna svirati na vodenom dobošu, već ga je sposoban i napraviti. On je novinarima rekao:

„Vodeni doboš se pravi od bivolje kože, a jači zvuk se dobija tek kada se koža nakvasi. Kada se primjeti da doboš nema željeni zvuk, onda se ulijeva voda u rupicu, zatim okrene kako bi se bivolja koža u potpunosti nakvasila i potom se voda sipa još dva-tri puta. Na taj način se dobija jači zvuk doboša."

Ali, starac je istakao da mladi ljudi danas nemaju puno želje naučiti svirati vodeni doboš.