U siječnju 1974. je na platou Huangtu nastupila sredina zime i došlo je vrijeme za proslavu Blagdana proljeća. Mještani Liangjiahea počeli su se pripremati za Kinesku novu godinu.

Xi Jinping je netom izabran za seoskog partijskog tajnika. Razmišljao je što bi sve mogao učiniti kako bi promijenio lice toga sela.

Jednoga dana, dok je prelistavao novine, Xijevu pozornost su privukla dva izvješća o bioplinu u pokrajini Sichuan koja su objavljena u People's Dailyju. Pomislio je kako bi bilo divno biti u mogućnosti kuhati rižu na bioplinu.

Liangjiahe se nalazi na udaljenom području, a za ugljen se mora organizirati prijevoz iz rudnika udaljenog stotine kilometara. Dugo su stanovnici sjekli drveće radi kućanskih potreba, a zbog toga je došlo do erozije tla što itekako utječe na razvoj poljoprivrede. Ukoliko bi se koristio bioplin, ne samo da bi se riješili problemi energetike u ruralnim krajevima nego bi se i potakla produktivnosti, proizvodnja hrane te povećala razina javnog zdravstva u tim područjima. Bioplin je ključ rješenja problema ruralne proizvodnje i života!

Iako se Xi Jinping nadahnuo dobrobitima bioplina i dalje je mirno razmišljao. U prvom redu klima Sichuana i sjevernog dijela pokrajine Sha'anxi je vrlo različita. Može li ključ iz Sichuana otvoriti "bravu" sjevernog Sha'anxija? - zapitao se Xi.

S obzirom na to da je Xi oduvijek bio aktivist odlučan je bio otići u Sichuan kako bi osobno pronašao odgovor na to pitanje.

Pješke je prešao preko 20 kilometara do glavnog grada okruga i okružnom partijskom odboru predstavio izvješće i prijedlog za razvoj bioplina kao i ideju koja se rodila za posjeta Sichuanu. Xi je u konačnici dobio odobrenje. Nakon Blagdana proljeća posudio je novac za putovanje i s još tri osobe, uz pekinški kadar i Baija Genzhua krenuo na put u Sichuan.

Yang Chao, tadašnji zamjenik voditelja vodeće skupine za bioplin u Sichuanu, radio je u Yan'anu osam godina prije uspostave nove Kine. Posebno je prijateljski bio nastrojen prema revolucionarnim prijateljima te je Xija toplo primio. Također mu je detaljno objasnio na koji način se u Sichuanu radi s bioplinom te mu je uredio izobrazbu u prigradskim okruzima, Chengduu te istraživačkim jedinicama za bioplin.

Proces istraživanja postao je i proces od velikog povjerenja. Nakon povratka iz Sichuana, Xi je odlučio proizvoditi bioplin u selu Liangjiahe. No, problemi su se pojavljivali jedan za drugim, teže nego što se i moglo zamisliti.

Prvo pitanje koje se postavlja jest gdje uopće graditi testni bazen. U dvorištima seljaka tlo je mekano i nije bilo prikladno za kopanje spremnika za bioplin. Cesta je uska, a kamion koji nosi cementni pijesak ne može proći, pa se postavilo i drugo pitanje odnosno - kako obaviti prijevoz materijala? Mještani žive raspršeni po tom području, pa se zapitao kako onda bioplin isporučiti nakon izgradnje spremnika? Najteža u svemu je bila činjenica da poklopac bioplinskog bazena ima visoke zahtjeve kada je riječ o debljini i cjelovitosti ploče. Vrstu kamena koji je trebao biti materijal za poklopac nije se moglu naći u tom selu.

Uslijedilo je rješavanje pravih zagonetki, jedne po jedne i naporno ustrajanje na rješenju.

Xi je doveo ljude koji su uklonili sloj tla debeo više od jednog metra u blatu te tako iskopali kamen. On je također pozvao nekoliko mladih koji su kopali u selu Qianmagou, udaljenom oko 15 kilometara, te dvaput na dan na leđima donosili pijesak u selo. Iako su jako naporno radili, nitko se nije žalio da je umoran. Xi se osim toga posavjetovao i s iskusnim osobama, došao do vapnenca i otvorio malu tvornicu vapna ...

Uvjeren kako bioplin mora biti doveden, Xi Jinping je zaposlen letio na sve strane, brzo poput žiroskopa.

No, i dalje su se čula različita mišljenja.

''Ne možete to učiniti. Sichuan je topao, a Yanchuan hladan, te se bioplin tu ne može dovesti jer ne može prijeći planini Qinling,'' rekla je Xiju jedna od osoba koja je bila zauzeta kopanjem bazena.

Xi je bio uvjeren kako činjenice najbolje govore same za sebe i da izgrađeni bazen sam sebe može ''opravdati'' u tom smislu.

Uz Xijevo uvjerenje i ustrajan rad, sredinom srpnja 1974. izgrađen je spremnik za bioplin s kapacitetom od oko osam kubičnih metara. No, Xi nije bio sretan. Nakon spajanja plinske cijevi, nitko nije znao zašto plin ne prolazi.

Što je pošlo po zlu? Je li dovodni put blokiran? Problem je konačno ustanovljen upravo tu. Xi Jinping je dobio željeznu lopatu i trudio se pokrenuti dovod, no nije bilo reakcije. Čvrsto ju je stisnuo te mu je mlaz vode pljusnuo izravno u lice.

Xi je obrisao lice rukom, ponovno je spojiti cijev, otvorio peć na bioplin i šibicom je zapalio. Napokon se pojavio toliko iščekivani prizor (glazba), na štednjaku je lagano plesao plamen.

To je bio veliki uspjeh! Vijesti su se brzo proširile po selu, općini te su obišle i okrug. Ljudi su dolazili odasvuda kako bi se uvjerili u postojanje ove čarobne vatre!

Sumnja kako ''bioplin neće proći preko planine Qinling'' bila je odbačena. Ljudi su se vlastitim očima uvjerili da je uporaba bioplina za osvjetljavanje i kuhanje bila vrlo djelotvorna te se pojavio veliki entuzijazam za uvođenje te vrste goriva.

Uspjeh eksperimenta privukao je pozornost Partijskog dbora Yan'ana i Okružnog odbora Yanchuan. Potonji je predložio da se tijekom 1977. založe za cilj uvođenja bioplina diljem okruga te su službeno uputili inspekcijski tim u Sichuan kako bi ''stekli znanje''.

Na Xija su također duboki dojam ostavili lokalni običaji i prakse u Sichuanu. Na putu je koristio svaku priliku za upoznavanje društvenih stavova i pažljivo zapisivao sve dobro što bi vidio po putu.

''Xi Jinping je osoba koja voli učiti, razmišljati i stavljati naglasak na znanje u kombinaciji s djelovanjem,'' rekao je njegov suputnik, mladi intelektualac iz Pekinga He Yingui.

Nakon povratka u Yanchuan, okružni partijski odbor je saslušao izvješće inspekcijskog tima i odmah odlučio unaprijediti izgradnju infrastrukture vezane uz bioplin u cijelom okrugu. Vodili su se razni oblici treninga, a Xi Jinping je bio glavni govornik te je bio odgovoran za tehnološko podučavanje.

Nastala je nova tehnologija gradnje. Zbog nedostatka kamenih materijala u selu Liangjiaheu, ljudi su gradili kamene bazene u kombinaciji s blatom. Troškovi izgradnje svakog digestora za bioplin u tom selu pali su sa preko 40 yuana na nešto više od 30 yuana. Do kolovoza 1975. Liangjiahe je koristio ove metode za izgradnju ukupno 34 spremnika za bioplin, koji su riješili problem za korištenje u 43 kućanstva. Na taj je način provedena plinofikacija.

Iskustvo ove izgradnje imalo je važne i dalekosežne posljedice za Xija Jinpinga.

''Kad sam u selu Liangjiahe, u okrug Yanchuan, u sjevernom dijelu pokrajine Sha'anxi, bio uključen u znanost i tehnologiju vezane uz plinofikaciju, imao sam koristi od znanstvenog i tehnološkog napretka. Svako kućanstvo nije više koristilo drva za kuhanje, a za rasvjetu se nije više koristilo ulje. Praksa je pokazala da se, kada se razvijaju znanost i tehnologija, problemi u proizvodnji i životu se rješavaju što ljudi podupiru,'' istaknuo je Xi 15 godina kasnije dok je obnašao dužnost partijskog tajnika u odboru Ningdea u kineskoj pokrajini Fujian.

Više od 30 godina kasnije, Xi Jinping, koji je tada bio tajnik partijskog odbora pokrajine Zhejiang, posjetio je okrug Chun'an gdje je vidio bazen s bioplinom u selu Xiajiang na jugozapadu zemlje. Istaknuo je kako je bioplin rješenje za ''profesionalno domaćinstvo'' zatraživši pritom ulaganja u njegovu infrastrukturu kako bi stanovništvo od svega imalo više koristi.

Danas Liangjiahe već ima električnu energiju, ali kao simbol i podsjetnik na važno razdoblje u njegovoj povijesti, stanovnici su sačuvali prvi spremnik za bioplin koji je Xi Jinping s njima izgradio. Pored njega se nalazi se kameni natpis na kojem stoji ''Prvi spremnik za bioplin u pokrajini Sha'anxi'', a cesta proširena za vrijeme izgradnje infrastrukture za bioplin se još uvijek koristi.