Kad je prvi put došao u selo Liangjiahe Xi Jinping je neko vrijeme jeo kod nekih od seljana gdje je svakodnevno imao na stolu kruh od brašna napravljenog od kukuruza i graha. Tada takva jela seljani obično nisu mogli jesti zato su tijekom obroka djeca lokalnih stanovnika stajala i promatrala ga zavidno.

Postoje velike razlike između života obrazovanih mladih ljudi na selu i u Pekingu. No, njihov je život na selu ipak bio bolji od života lokalnog stanovništva. U Liangjiaheu prosječna mjesečna kvota za hranu lokalnih seljana je bila samo 10 kilograma, što je manje od polovice namijenjene mladim intelektualcima. Kako bi zadovoljili svoje želudce seljani su koristili mekinje, divlje bilje i heljdu.

Kasnije su mladi intelektualci počeli sami kuhati. Tijekom tog procesa su spoznali koliko je to teško posebice jer nije bilo lako nabaviti drva za ogrjev. Planine su tamo bile gole, nije bilo stabala, a ni grmlja. Kako onda naći drvo za ogrjev?

Lokalno stanovništvo imalo je svoje načine za to, slične onima u davna, jednostavnija vremena bez modernih rješenja. Seljaci bi primjerice trljali rukama kravlji izmet te ga bacali na zid da se osuši te ga koristili za paljenje vatre. Kad bi izbijale bujice, seljani bi riskirali svoje živote kako bi izvukli grane iz rijeke koje bi nabujale vode donijele. Neki su se također penjali na litice kako bi rezali grmlje koje su zvali ''pauk''. Ta vrsta drva bi dugo gorila, no zbog riskantnog načina njegova prikupljanja mnogi su gubili svoje živote.

Mladi intelektualci se nisu znali penjati po stijenama niti se boriti s trnovitim biljem. Oni bi sakupljali travu. Činilo se da bi prikupili mnogo, no to bi sve izgorjelo u samo nekoliko minuta. S tim nisu mogli skuhati sebi obrok. Selo im je kasnije dalo odobrenje da koriste kukuruzne stabljike za kuhanje što je riješilo problem drva za ogrjev.

Glad je tamo bila uobičajena pojava. Seljani bi ponekad mljeli pšenicu i dijelili je s mladim intelektualcima kako bi poboljšali kvalitetu njihova života. Gong Zhengfu se prisjetio kako bi Xi Jinping, dok je radio na planini, uzeo kruh od bijelog pšeničnog brašna te bi, dok je u podne ručao, gledao kako su ostali seljani jeli tjesteninu od kukuruznog brašna s divljim povrćem. Zbog toga mu je bilo neugodno, pa bi sa ženama podijelio svoj obrok i na kraju ostao gladan.

Xi Jinping je također imao obrok s bijelom rižom u selu Liangjiahe i to samo jednom u sedam godina koliko je bio tamo. U to vrijeme, u sjevernom dijelu pokrajine Sha'anxi, riža je bila rijetkost i nije se mogla jesti tijekom blagodana. Zdjelu riže darovao mu je tada Li Yintang.

Li je bio radnik u Tongchuanu te je bio vrlo dobar prijatelj Xiju. Jednom, kada se vratio kući, donio je malo riže te je zamolio svoju majku da je skuha i za Xija. Ona je pažljivo oprala rižu i skuhala mu jednu zdjelu.

Xi Jinping je osjetio toplinu koju mu je pružilo selo Liangjiahe.

''Bio sam gladan, a ljudi bi me hranili. Seljani su prali moju prljavu odjeću i šivali moje poderane hlače ...,'' ispričao je Xi.

Ruralno društvo je jednostavno i iskreno, kriteriji vrednovanje ruralnog morala su jednostavni i jasni, a ljudi koji mogu podnijeti teškoće i iskreni su prema drugima zaslužuju poštovanje.

Najveća zadaća Xija Jinpinga u Liangjiaheu bila je gradnje brane.

U to vrijeme u ruralnim područjima nije bilo strojeva velikih razmjera, a brana je ovisila o radnoj snazi. Postavljao se sloj po sloj zemlje, a potom se koristila poprilično teška stijena kako bi učvrstila meko tlo. Ovo je bio veoma težak manualni rad.

U to vrijeme također nije bilo dostupnih mjera zaštite na radu, a Xi je, bez da koristi rukavice, izravno zgrabio čekić i u jednom danu su mu ruke bile pune žuljeva. Sutradan su svi oni popucali te su počeli krvariti. Međutim, bez obzira koliko je bio umoran i koliko mu je bilo teško, ''Xi Jinping je naporno radio'', kako su komentirali seljani.

Gradnja brane obično se provodila u zimskom razdoblju, a to je najteže vrijeme za takvu vrstu rada. Seljanin Liang Youchang podsjeća kako su se tijekom drugog i trećeg mjeseca po kineskom lunarnom kalendaru snijeg i led u sjevernom dijelu pokrajine Sha'anxi topili. Xi Jinping bi zavrnuo hlače te bosonog radio u hladnoj vodi.

''Pravi momak!,'' hvalili bi Xija seljani podižući palac u znak odobravanja.

Xi Jinping je s jedne strane učio o seoskom životu, dok je čitajući knjige dobivao duhovnu i ideološku hranu.

Seljani se prisjećaju kako je Xi Jinping često čitao knjige deblje od cigle. Čitao bi dok bi jeo, čuvao ovce na planini, on nikada ne bi zaboravio čitati knjige.

U to vrijeme nije bilo ni struje, a cijelo selo bi pozaspalo ubrzo nakon što bi pao mrak. Samo bi se iz njegove 'pećine' u kojoj je živio vidjela tanka zraka svjetlosti. Nitko ni zna kakav je sjaj ovo slabo svjetlo donijelo Xiju Jinpingu.

Xi Jinping je pročitao mnoga ruska djela.

''Naša je generacija bila pod snažnim utjecajem ruskih klasika, poput Černjševskog i 'Što učiniti?'. Čitao sam tu knjigu u pećini u Liangjiaheu, a junak iz njegove knjige Rahmetov, kako bi se kažnjavao, spavao je na krevetu s bodljama pa bi se ujutro probudio sav krvav. U to vrijeme bi jednostavno uklonili postavljene madrace i spavali na golim pločima. Kada bi padali kiša ili snijeg, izlazili smo vani i stajali te se pred bunarom prali hladnom vodom. Sve je to bio utjecaj iz ovih knjiga,'' prisjetio se Xi.

On je po selu posvuda tražio knjige. Književna literatura pod nazivom ''Shanhua'', koja je utemeljena u Yanchuanu, također je ušla u njegov čitalački opus. Kroz djelo ''Planinski cvjetovi'' upoznao se s Luom Yaom, koji je kasnije postao poznati pisac. Oni bi razgovarali po cijele noći. Lu Yao je kasnije rekao kako je Xi Jinping četiri godine mlađi od njega, no da je njegovo znanje bilo je mnogo šire od njegovih godina, kao i njegova ambicija.

Nakon dvije do tri godine u spomenutom selu, Xi Jinping je već bio u stanju tečno govoriti dijalekt iz Yanchuana.

Kada bi seljaci bacali izmet, orali ili se bavili žetvenim radovima, Xi bi ih uvijek slijedio. Kada nešto ne bi razumio, posavjetovao bi se s mještanima. Postupno se upoznao sa svim poljoprivrednim djelatnostima te je postao majstor za obrađivanje zemlje.

Xi Jinping je bio itekako upoznat s raznim načinima života na selu. Također je naučio savijati vunu, šivati odjeću i prekrivače. Korištenje šivaćeg pribora je svakako korisno. Iako njegovi šavovi nisu bili toliko uredni, ipak su bili slični jedan drugome.

Liangjiahe je dao Xiju ''lokalno'' znanje, a on mu je uzvratio znanjem ''izvana''.

U selu je bio jedan seljak koji se nije bavio ničim. Jednom, kad je ukrao luk iz kolektivnog polja, bio je uhićen. Prema uobičajenoj praksi u to doba održan je sastanak svih seljana na kojem su ga svi počeli optuživati. Xi Jinping se nije tako ponašao, nego mu je strpljivo objašnjavao želeći da ovaj ispravi svoje pogreške. Kada ga je seljanin saslušao, poslušno je kimnuo glavom.

''To je ponašanje momka iz Pekinga!,'' govorili su seljani diveći se razumnoj metodi rada Xija Jinpinga.

Kasnije je ovaj ''lopov'' u očima svih seljana imao drukčiji dojam te se i sam promijenio aktivno sudjelovavši u radu te je postao dobar član zajednice.

''Napravio je neke manje pogreške. On se može potpuno promijeniti nakon procesa obrazovanja,'' rekao je Xi kada je kasnije na ovu temu razgovarao s Liangom Yumingom.

Zahvaljujući tome što je imao sposobnost uvažavanja te je pomagao ljudima i s njima se udruživao, Liang Yuming smatra kako taj obrazovani mladić bio veoma zanimljiv. Nakon toga je jako volio sa Xijem raspravljati o onome što se dogodilo.

Postupno je mjesto gdje je živio Xi Jinping postalo središte sela Liangjiahe. Seljani su voljeli razgovarati s njim, slušati ga kako priča o povijesti i novitetima izvana. On je zaista postao član zajednice Liangjiahea.