Duboko u svom srcu Xi Jinping sebe vidi kao osobu koja dolazi iz Yan'ana.

Xi Jinping, koji je u to vrijeme bio glavni tajnik Centralnog komiteta Komunističke partije Kine pokrajine Zhejiang, 14. kolovoza 2004. je dao intervju za Radioteleviziju Yanan. Novinari su ga tom prilikom pitali - smatra li se tipičnim, izvornim stanovnikom Yan'ana?

''Ja sebe stvarno vidim kao osobu koji dolazi iz Yan'ana jer to razdoblje označava prekretnicu moga života. Moja temeljna razmišljanja i karakteristike formirali su se tijekom života u Yan'anu, stoga se smatram bez sumnje njegovim stanovnikom,'' rekao je Xi Jinping bez puno razmišljanja.

U to vrijeme kineski predsjednik Mao Ce-tung je 22. prosinca 1968. pozvao na inicijativu.

''Potrebno je da mladi intelektualci idu u seoska područja obrazovati se kod siromašnih seljana,'' poručio je Mao.

Tim je povodom 1,7 milijuna mladih studenata otišlo iz gradova na selo kako bi započeli novi život koji im se urezao svaku poru bića te njihova srca. Mladi Xi Jinping je bio jedan od njih. On je iz Pekinga otišao u revolucionarni Yan'an.

Na pekinškoj željezničkoj stanici je 13. siječnja 1969. vladala velika gužva. Vlak s mladim intelektualcima se zaputio južnije prema pokrajini Henan, zapadnije prema Xi'anu odnosno sjevernije prema Tongchuanu. Mladići su u Tongchuanu doručkovali, pa su nakon toga kamionima nastavili putovati za Yan'an.

Xi Jinping je sa svojim kolegama 16. siječnja stigao u komunu Wenanyi, u okrugu Yanchuan. Čim su stigli oni su raspodijeljeni u razne radne skupine. On je zajedno s još 15 mladića poslan u Liangjiahe. Bio je najmlađi među njima.

Tadašnji tajnik radnog tima Liangjiahea - Liang Yuming - je jasno upamtio kako je Xi Jinping sa sobom nosio smeđu kutiju u kojoj su bile knjige. Kako je naveo, toga dana su seljani pomagali mladićima u nošenju prtljage. Jedan lokalni momak je izabrao najmanju smeđu kutiju, no došao je posljednji. Kad su stigli u Liangjiahe, ljudi su znali da pored ove male smeđe, Xi Jinping ima još jednu veću kutiju, također punu knjiga.

Bijela lica, elegantan, visok i mršav, bio je prvi dojam koji je kod lokalnih stanovnika ostavio Xi Jinping.

U selu Liangjiahe živi 60-ak obitelji, odnosno 200-tak osoba. Kroz selo teče rijeka, a stanovnici žive u tzv. yaodongu (stambeni objekt koji je izgrađeni unutar izdubljene stijene ili brda) na obali rijeke duž planine. Izvan yaodonga je strm brežuljak žute boje. Kako nebo postaje tamnije, stojeći na obali rijeke i gledajući prema selu mogu se vidjeti svjetla s prozora tih čuvenih nastamba, koja su izgledala kao zvijede.

Međutim, najveći ravni prostor koji se može vidjeti ima tek nepunih 100 kvadratnih metara.

''Poput špiljskog čovjeka,'' rekao je Xi tada.

Skupina od 15 mladih intelektualaca se podijelila na dvije grupe. Xi Jinping, Dai Ming, Lei Pingsheng, Wang Yansheng i Yang Jingsheng su u jednom timu. Oni su zajedno živjeli u Yaodongu kod generalnog tajnika Omladinskog odbora radnog tima Zhanga Qingyuana.

Tako je počeo njihov život na selu.

Seljani su promatrali obrazovane mladiće iz grada. Mladići su također promatrali njih. To promatranje zrcalilo je način viđenja između grada i sela, odnosno onaj između obrazovanih mladića s osjećajem da imaju zadaću te seljana koji žive na društvenim marginama.

Kada se slavio Blagdan proljeća ili Kineska nova godina te 1969., mladi intelektualci su probali standardna jela koja su lokalni stanovnici spremali za posebne goste: kuhano meso, prženu piletinu, meso u obliku krugova, rebarca uz baijiu. S obzirom na to da je ovo bilo razdoblje kada je jako nedostajalo materijalnih sredstava, ovakva trpeza je bila pravi luksuz te je ostavila dobar dojam na mladiće.

''Kako je ukusno jesti u Shangbeiju!,'' govorili su.

Međutim, nakon kratke radosti oni su počeli spoznavati stvarno stanje u Liangjiaheu. Već nakon 15. dana po lunarnom kalendaru mnogi su zaključali vrata svojih kuća i otišli. Svake godine u ovo doba, kao da je već ugovoreno, seljani su odlazili moliti za hranu. U okrugu Yanchuan gotovo polovina njih je odlazila moliti za hranu, uključujući čak i neke od čelnika radnih timova.

Tijekom intervjua za Radioteleviziju Yanan 2004. Xi Jinping je rekao kako su stanovnici najviše pričali o tome kako je othranio gladnog psa kruhom.

Kad je pregledavao svoju torbu, našao je polovicu kruha koju je nosio još iz Pekinga, već podosta plijesnivu, pa je njome nahranio psa. Tamošnji seljani nikada nisu vidjeli kruh, a kamoli ga probali. Xi im je rekao kako je to kruh te oni nisu mogli vjerovati da je tako dobru hranu dao psu. Počeli su pričati kako mladi intelektualci dijele hranu međusobno te su to svi znali u tom okrugu.

U tekstu ''Ja sam sin žute zemlje'' Xi Jinping se osvrnuo na svoj život u Liangjiaheu.

''Kad sam živio u ruralnom području bio sam mali i nisam imao smisao za dugoročne planove, niti sam primjećivao važnost koju predstavlja jedinstvo. Moje ostale kolege svakoga su dana išli raditi na planinu, a ja sam bio slobodnan, stoga je mišljenje lokalnih stanovnika o meni bilo loše,'' naveo je Xi.

Ideja o jedinstvu/ujedinjenju, koje je spomenuo, je ustvari došla od njegova oca.

''Moj mi je otac često pričao o jedinstvu. Tražio je često od nas od malena da budemo oni koji se ujedinjuju s drugima. Jer s obzirom da živimo među ljudima nije ispravno staviti sebe na prvo mjesto u bilo kojoj situaciji,'' naglasio je.

S vizijom jedinstva Xi je počeo uvoditi sklad u skupinu i u selo. Baš zbog pojma ujedinjenja on je i formirao s vremenom stav o važnosti ''zbližavanja i ujedinjavanja s narodom'' što je i postala tipična karakteristika njegova vodstva.

Kao da je postao drugi čovjek, Xi je svojim nastojanjima popunio jaz između mladih intelektualaca i sela.

Xi je imao mnogo nepodnošljivih problema s buhama zbog alergije te je patio od crvenila na koži. Shi Chunyang, koji je s njim radio, vidio je kako Xi ima ožiljke na nogama, čak neke i krvave. Xi je s kolegama tražio načine kako se riješiti buha. No vrijeme sve liječi, te je nakon dvije godine mogao čak i zaspati bez obzira na probleme s njima.

Seljani smatraju kako Xi Jinping mnogo zna te je mnogo i vidio, nježan mu je karakter, niti se izražava ekstremno, a ni konzervativno. Bio je iskren.

Xi Jinping koji je zaboravio ''miris grada'' odmah se počeo družiti s lokalnim mladićima. On je poklonio svoje cipele siromašnim kolegama, napravio im frizuru, učio ih plivati. Wang Xianping, Shi Chunyang, Wu Hui i Zhang Weipang postali su njegovi prijatelji.

Lokalni stanovnici su od srca primili ovoga mladića iz Pekinga jer je on postao oči i prozor seljana prema vanjskom svijetu.