Danas slijedi jedna priča povezana sa šećerom.

Glavni lik u priči je Arielle.

Arielle obožava jesti slatko. Čokolada, kolači, keksi… kao da ne može živjeti bez šećera.

Ali jednog dana sinula joj je jedna ideja: Što ako 30 dana je jedem šećer, što će se promijeniti?

Odmah je krenula u akciju.

Prije provedbe plana: prepoznajte zamke hrane s "manjim udjelom šećerom" i "bez šećera"

Arielle je otkrila jednu iznenađujuću činjenicu: velk broj hrane na kojoj piše "s manjim udjelom šećerom" ili "bez šećera" zapravo sadrže šećer.

Ako na sto grama određene namirnice piše da sadrži manje od 0,5 grama šećera, onda na paketu može pisati da je "bez šećera". Ali ako proizvod uistinu sadrži šećer, onda to mora pisati na pakiranju.

Ali dobro, Arielle je tu prepreku prebrodila.

Početak izbacivanja šećera iz prehrane.

Prvi dan:

Već se prvi dan osjećala kao da hoće umrijeti.

Poslijepodne je Arille saznala drugu "tužnu" istinu:

Svi preljevi za salatu (da, svi) sadrže šećer.

Stoga njen preljev za salatu može biti samo: sok od limuna.

Ali to je tek početak.

Drugi dan se počela osjećati loše. Bolila ju je glava, bila je razdražljiva, mrzila je sve. (Da, sve se počelo odvijati tako brzo.)

Treći je dan sanjala svoj omiljeni čokoladni kolač.

Peti dan nije mogla prestati misliti na krafne.

Jedanaestog dana stvari su se počele mijenjati na bolje. Arille je shvatila da ne osjeća toliku glad kao prije.

Nakon 5 dana shvatila je da joj se mijenja okus: hrana bez šećera sada je bila slađa?

Dvadesetog dana Arielle je shvatila da je onih dana kada nije kupovala slatko zapravo štedila novce, jer je kupila manje prerađene hrane.

Trideseti dan! Arielle je pobijedila!

Rezultat je…

Pogledajmo fotografiju prije i poslije. Promjena je očita.

Smršavila je, smanjila je obujam struka i bokova. Uz to, manje pati od glavobolje, a poboljšalo joj se i stanje kože. Postala je zdravija mjesec dana nakon što je izbacila šećer iz pehrane!

Proces izbacivanja šećera iz prehrane nije jednostavan kako se misli, jer je konzumacija šećera zarazna.

Nakon nekoliko dana njeno raspoloženje se promijenilo na gore, osjećala je veliku potrebu za šećerom…

Kada konzumiramo slatku hranu, mozak počinje otpuštati dopamin koji daje osjećaj sreće i šalje signal "hajde, pojedi ovaj komad čokolade". Nakon konzumacije, razina šećera u krvi se naglo diže, mozak otpušta endorfin i osjećamo se sretno.

No zbog djelovanja inzulina taj osjećaj ne traje dugo i razina šećera u krvi se brzo počinje snižavati. Zbog toga mozak vrlo brzo prima isti signal: Hajde! Jedi! Šećer!

Stoga ćemo polako imati sve manje samokontrole i sve više ćemo jesti slatko.

Kontrola šećera

Prema prijedlogu WHO-a, odrasli ne bi trebali konzumirati više od 25 grama šećera svaki dan.

25g? Ne čini se kao malo. Ali u boci Coca-Cole od 500 ml ima 63g šećera.

Jedenje previše šećera će narušiti količinu inzulina u krvi, što je povezano s dijabetesom, starenjem, hipertenzijom, kardiovaskularnim bolestima, osteoporozom, žučnim kamecem, optičkim neuritisom, vaginitisom itd. Ariellino iskustvo nam pokazuje što moramo znati kako bi se pridržavali manje konzumacije šećera, te da će se naše tijelo moći oporaviti i vratiti na prethodno normalno stanje.

Naravno ne predlažemo njen način jer je ekstreman.

Nadamo se da ćete od danas početi obraćati pažnju na to koliko šećera svakodnevno konzumiamo i kontrolirati tu količinu.