Filozofski izvori kineske medicine potječu iz daoizma (također poznatog kao taoizam). Daoizam mnogo svojih uvida temelji na promatranju prirodnog svijeta i načina na koji on funkcionira, tako da nije iznenađujuće da se kineski sustav medicine u velikoj mjeri oslanja na metafore o prirodi. U kineskoj medicini metaforički pogled na ljudsko tijelo, koji se temelji na promatranju prirode, u potpunosti je formuliran teorijom "yin-yang" i sustavom pet elemenata.

Izravno značenje yina i yanga u kineskom je svijetla i tamna strana objekta. Kineska filozofija koristi ta dva pojma kako bi predstavila širi opseg suprotnih svojstava u svemiru: hladno i toplo, sporo i brzo, mirovanje i kretanje, maskulinitet i feminitet, niže i više itd. Općenito govoreći, sve što se kreće, podiže, napreduje, što je svijetlo, hiperaktivno, uključujući i funkcionalne bolesti tijela, odnosi se na yang. Osobine mirovanja, spuštanja, tame, degeneracije, hipoaktivnosti, uključujući organske bolesti, odnose se na yin.

Djelovanjima yina i yanga upravlja zakon jedinstva suprotnosti. Drugim riječima, yin i yang su u sukobu, no istovremeno su međusobno ovisni. Priroda yina i yanga je relativna jer nijedno od njih ne može postojati u izolaciji. Bez "hladnog" ne bi bilo "toplo"; bez "kretanja" ne bi bilo "mirovanja", bez "tame" ne bi bilo "svjetla". Najslikovitiji primjer međusobne zavisnosti yina i yanga je međuovisnost između tvari i funkcije. Ljudsko tijelo može zdravo funkcionirati samo ako ima dovoljno tvari, a osnovne tvari će se primjereno obnavljati samo ako funkcionalni procesi rade uredno.

Suprotnost u svim objektima i fenomenima su u stalnom gibanju i promjeni: jačanje, rast i napredak jednog znači slabljenje, smanjenje i povlačenje drugog. Na primjer, dan je yang, a noć je yin, no jutro se smatra yang unutar yanga, popodne je yin unutar yanga, večer prije ponoći je yin unutar yina, dok je razdoblje nakon ponoći yang unutar yina. Sjeme (yin) raste u biljku (yang) koja zatim umire i pretvara se ponovo u zemlju (yin). Ovo se odvija unutar promjena sezona. Zima (yin) se kroz proljeće transformira u ljeto (yang), koje se zatim kroz jesen ponovo transformira u zimu. Budući da su prirodni fenomeni uravnoteženi u stalnom toku izmjene yina i yanga, promjena i transformacija yina i yanga smatra se univerzalnim zakonom.

Tradicionalna kineska medicina drži da je ljudski život fiziološki proces koji se nalazi u stalnom gibanju i promjeni. Pod normalnim okolnostima rast i smanjenje yina i yanga nalaze se unutar određenih granica, odražavajući dinamični ekvilibrij fizioloških procesa. Kad je ravnoteža narušena dolazi do bolesti. Tipični slučajevi neravnoteže koja je vezana za bolest uključuju višak yina, višak yanga, manjak yina i manjak yanga.