Uživanje kineskih jela se općenito danas doživljava dijelom britanskog života. Kineska hrana je prisutna na Otoku preko 100 godina, no kako se ta tradicija zapravo razvijala?
Od otvaranja prvog poznatog kineskog restorana u Londonu 1907, kineska kuhinja i njena kultura su u Velikoj Britaniji doživjele velike promjene.
Kako je veći dio prvih kineskih migranata, bilo da su to bili pomorci, lučki radnici ili studenti, stigli iz kineskog južnog priobalja kao što je Guangdong u Kantonu ili iz Hong Konga, prva ponuda kineskog menija je sadržavala jela iz kantonske kuhinje kao npr. char siu (pečena svinjetina), slatko-kisela svinjetina, govedina s umakom od kamenica te dim sum. Kineski restorani su također razvili neka originalno kineska jela, ali prilagođena britanskom ukusu.
No, to se počelo mijenjati i ponuda na jelovniku obogaćivati kada je sve više ljudi iz drugih dijelova Kine stizalo u Veliku Britaniju, pogotovo nakon Kinesko-britanske zajedničke deklaracije, 1980. Jela kao što su pekinška pečena patka, jiaoze, kung pao piletina su postali sve popularniji.
Tijekom 10 godina 21. stoljeća kinesko-britanske razmjene i komunikacije su doživjele još veći razvoj. Kineska zajednica u Velikoj Britaniji sada ima populaciju od preko 600 tisuća ljudi, jedna šestina njih su kineski studenti iz gotovo svih krajeva azijske nacije. Restorani specijalizirani za jela iz Sichuana, Hunana ili sjeveroistočnih kineskih kuhinja niču kao gljive poslije kiše. I oni restorani koji su prvotno njegovali lagani, pomalo slatkasti okus kantonskih jela su sada počeli nuditi i jela drugih, puno intenzivnijih okusa, pikantna jela, sichuanske specijalitete i popularni hot pot.
Također i sve veći broj Britanaca sada putuju ili odlazi privremeno živjeti u Kinu, gdje imaju prilike kušati široku paletu kineske hrane a nakon povratka u Veliku Britaniju često nastavljaju konzumirati autentičnu kinesku hranu.
Adam Sadler, koji je radio u Šangaju 10 mjeseci, potpuno se navukao na kineske jiaoze i sichuansku hranu.
"Ja sam veliki obožavatelj jiaozija (parene okruglice s mesom ili povrćem), posebno volim xiaolongbao. Ali, na žalost u Velikoj Britaniji ne mogu dobiti dobre xiaolongbao", kazao je mladi financijer na večeri u kantonskom restoranu u središtu Londona. "Kada sam živio u Šangaju, stanovao sam pored mjesta gdje su se prodavale knedle, 12 knedli je koštalo 3 yuana. Fantastično jelo. Jeo sam ih svaki dan tijekom 6 mjeseci dok sam živio u Kini. Sad sam se vratio u London, ali ne volim britansko-kinesku hranu. Volim autentičnu kinesku hranu. Volim hot pot, posebno sichuanski koji je nevjerojatan. "
Iako ne može naći dobar xiaolongbao u Britaniji, Sadler smatra da London kao grad ipak nudi najizvorniju i najukusniju kinesku hranu u Europi.
Ne vjerujete? Najbolje da se sami uvjerite, u nekom od bezbrojnih londonskih - kineskih restorana!