Nakon malo dužeg odspavljivanja, u 9h krećemo u Mongoliju. Svi na okupu, ali ne ulazimo u bus, čekamo drugi jer ovaj naš ne može preko granice. Pred hotelom gledam tipa, pravi roker, poderane levisice, košulja, čizme, naušnica, marama, naočale, i naravno, u društvu s dvije ženske. Slikao sam se s njim, zna malo engleski, kaže iz Mongolije je, rep kose tanak a dugačak. Stiže konačno i bus.
Mongolska dobrodošlica – šal i čašica rakije uz blagoslov neba, zemlje i roditelja.
U 9:45 ulazimo, bus prepun, krećemo i ubrzo smo na graničnom prijelazu. Širok, prostran, ogroman prijelaz, ispred velika duga, prošao sam ispod nje i ostao muško. Amerikanka, Mongolka i ja sa jednim policajcem idemo u zgradu. Kinezi mogu preći samo sa osobom iskaznicom. U zgradi se sreli sa mongolskom konzulicom, već spominjanom. Pozdravlja nas i želi nam sretan put i boravak u Mongoliji. Prijelaz prometan i ljudima i autima, a posebno kamionima.
Na graničnom prijelazu
Slijedi mongolska kontrola, opet nas troje imamo posebnu proceduru, ali sve ide brzo. Vidim na policijskim kabinama sliku orla ispod kojeg je natpis od tri riječi na ćirilici, a zadnja riječ - Alba, velim ženo, dobro jutro, otkud ti ovdje. Opet svi skupa u busu, nastavljamo put u pogranični grad Zamjen Ude. Stižemo ubrzo, stajemo na velikom trgu ispred željezničkog kolodvora. Zajedničko slikanje. Na zgradama reklame, ćirilični natpisi, sve ih čitam, jedino na jednoj zgradi latinični natpis POLICE. Jedna žuta zgrada ističe se natpisom na engleskom Yellow market, usklađeno ime i boja, nema što. Ulazimo u jedan market mješovite robe, ima i europskih proizvoda. Za oko mi zapinje jedan novčanik, lijep, kožnati, ali cijena...naravno, cjenkanje i prodano - za 70 yuana, kupujem i cigarete i sladoled. Rakija i vino su preskupi. Našao sam i Sangriju, uvoz iz Španjolske. Jedan psihički bolesnik pristaje za grupom, ja mu pružam ruku i nešto novaca, osmjeh i radost na njegovom licu, zahvaljuje i ode. Idemo kroz park prema kazalištu, na dvije klupe sjedi grupica djece, slikam se s njima i misli mi lete na mog Mara.
Slikam se s grupom mongolske djece, misli mi lete na mog Mara
Ulazmo u kazalište sagrađeno 1957., tamo su pripremili nastupe za nas, nacionalne plesove, kola, pjevanje, sveukupno desetak točaka, sve za pohvalu.
U istoj ulici primjećujemo stare i lijepe kuće izgrađene 60-tih godina za rusku vojsku i njihove obitelji, koji su tu bili stacionirani u vrijeme do 1975. kada su bili loši odnosi između Kine i Rusije. Iza njih moderne i nove stambene zgrade sa balkonima. Primjećujem, ovdje čak i stare kuće imaju balkone.
Vozila dosta stara, jako puno džipova, sva vozila prekrivena prašinom. Cijene robe kao i u Kini, ali u Kini se voze dobra kola i opći standard je puno bolji. Mongolke su krupne i visoke žene, s karakterističnim spuštenim ramenima, takvi su i muškarci, svi, a posebno djeca imaju jako izgorena i suncem opaljena lica.
U 14h vraćamo se nazad u Erenhot. Na graničnom prijelazu Amerikanki i meni mjere temperaturu, zbog gripe A H1N1.
Idemo na ručak, fantazija. Tko želi ići na vrata Kine, polazak ispred hotela u 16:30h, ostali slobodni. Izlazim vam malo prošetati, u dobroj hladovini koju stvaraju zgrade, muškarci i žene sjede na zemlji i kartaju. Tip izlazi iz auta i ide prema meni, pozdravlja me i pruža mi ruku. Vidio je hrvatski dres na meni. Kaže da ima privatnu školu engleskog jezika i moli me da idem s njim da me slika za reklamu škole, baš sad djeca imaju sate engleskog, kaže blizu je. Gledam ovog moderno ošišanog tipa i pristajem, ulazimo u auto, pomišljam bude li nešto, nije valjda jači od mene ... Telefonira, kaže djeca su u parku, pokazuje mi, a i vidim jako puno djece. Dolazimo do grupe, djeca ustaju. Ja ih pozdravljam na kineskom, djeci drago, ima ih i većih i manjih. Slikamo se bezbroj puta, svi sretni, on posebno. Pitam jednu učiteljicu koliko imaju djece u školi, kaže u 6 grupa 81 đak, smijem se, kaže devetero nije došlo. Pozdravljam se sa djecom i učiteljicama, ima ih 7, sva djeca uglas viču Byeeee! Tip mi daje 100 yuana, odbijam, ne dolazi u obzir, ali on je uporan i vozi me na market da izaberem što god hoću. Uzimam drvenu molitvenu budističku narukvicu, 20 yuana, kaže to je malo, odvraćam da je sasvim dovoljno i zahvaljujem. Vozi me pred hotel. Pozdravljamo se, uz njegovih bezbroj zahvala, čvrst stisak ruke, doviđenja.
Zajedničko slikanje na mongolskom tlu.
Blizu hotela ulazim u jedan, nazovimo antikvarijat, ima i knjiga a i koješta drugo. Vidim dosta papirnog novca, pogle mi staje, hrvatski stari dinar, ne mogu vjerovati, apoeni od 50 tisuća i 100 tisuća hrvatskih dinara na sjeveru Kine. Uzimam, gledam, okrećem, čitam 30. svibanj 1993. Kaže 5 yuana, kupujem.
Hrvatski stari dinar pronađen u antikvarnici na sjeveru Kine
Kasnije pričam i pokazujem tajnici, svašta i njevjerojatno, pričam joj kako sam malo prije mogao zaradit 100 yuana, gleda me i ne vjeruje. Pokazujem slike. Napominjem joj da tajnice uvijek moraju vjerovati šefovima, pa i onda kad šefovi lažu. Govori mi da je moj dnevnik prevela na kineski, novinarke ga koriste i hvale...ništa me nije pitala, mislim u sebi, Ilija, postoji zaštita autorskih prava, moglo bi se imati i koristi od ovoga. Gotovo je, kasno Marko Polo u Mongoliju stiže.
Intervju za novinare iz Unutrašnje Mongolije i CRI-a
Čekamo družinu koja je otišla na vrata Kine, 300m od parkinga sve se vidi, vraćaju se ubrzo. Stranci ne mogu na vrata. Poštujem.
Idemo u hotel pa na večeru u nomadsku mongolsku kuću. Kuća u obliku šatora, penjemo se na jedan brežuljak na kojem je svetište. Vraćamo se i ulazimo u kuću, večera počinje. Pred nama je pečenje raznih vrsta i pečeni kruščići veličine i oblika kao manji ćevapi, kažu, kada se dobro ispeku mogu trajati i godinu dana. Sir od ovčijeg mlijeka, a vrhnje od kozjeg. Zdravica i zahvaljivanje, dolazi par u tradicionalnoj mongolškoj nošnji. Sve nas pojedinačno pozdravljaju darivanjem šala i čašicom rakije uz blagoslov neba, zemlje i roditelja. Večera se uz mongolske zvuke završava oko 9:30. Izlazimo van, vjetar jako puše i pohladno je.
Štima, u Unutrašnjoj Mongoliji smo i to u njenom sjevernom dijelu, u Erenhotu.
Povezane vijesti:
