Grad Erenhot ima oko 70 tisuća stanovnika, to je prvi grad u Kini kojeg sam posjetio, a da nije milijunski. Na sinoćnjoj večeri je glasnogovornica lokalne vlade iznijela osnovne podatke o ovom gradu. Usput sazanjemo da je ista gospođa bila i šefica lokalnog radija i TV-a. Žene su ovdje očito moćne i na važnim položajima, piju rakiju i vino i vrlo su visoke (čovjek bi pomislio da žene ovdje rastu iz mlijeka, figa!).
Današnje jutro vedro, nigdje oblaka, malo svježe. Radni dan započeo u 8h i to u gradskoj luci, uprava luke na poslu iako je subota. Ravnatelj predstavio situaciju. Ovo je jedina luka između Kine i Mongolije, misli se na željezničku i cestovnu luku, ne na morsku. Promet je prije par godina bio 6,50 tisuća tona, danas 6,16 milijuna tona. Nevjerojatno. Do 2013. izgradit će se potpuno nova cestovna i zračna luka. Infrastuktura ne može pratiti razvoj, vlada dala ogroman novac za novu infrastukturu, podnose račun za potrošeni novac. Smanjili porez za 10% zbog krize. Godišnji promet cestovne luke je milijun tona, željeznički 7,5 do 10 milijuna tona. Sve je veći promet sa Rusijom preko ove luke. Vrlo zanimljiva konferencija sa upraviteljima luke.
Druga postaja je arheološko nalazište i Park dinosaura. Putujući do Parka vidio sam zgradu sličnu starom njemačkom Bundesdagu u Berlinu, zalutala je ovamo, odudara od svega. Na svim zidovima uz put prikazani su dinosauri. Ulice grada jako široke, kao i pločnici. U Erenhotu mogu i čitati reklame jer su dvojni natpisi - ćilirični i kineski. Posvuda niču nova stambena naselja, dakle, ne gradi se samo u Pekingu nego po cijeloj Kini.
Mali ptić!
Stižemo na prostor nalazišta i u sam Park. Ostajemo bez daha, naravno škljocaju aparati bez prestanka. Blagajne ukrašene dinosaurima, pa kupi kartu ako smiješ! Na samom ulazu su postavljena 3 dinosaura, jedan leteći, jedan mali tek izležen iz jajeta i kostur ogromnog predstavnika svoje vrste. Nalazište se prostire na oko 1 km 2. Ulazimo u muzej koji se satoji iz dva dijela, u lijevom je prikaz dinosauara i video projekcija, a u desnom sve vrste pronađene rude i kamenja sa ovih prostora. Od većine bi se dao pravit nakit tako su lijepi i šareni. Sviđa mi se dinosaur koji probija zid muzeja, bježi iz njega. Službeno otvaranje ovog muzeja je u rujnu ove godine, radovi su još u punom jeku. Uskoro dolazi najbolji tim stručnjaka za dinosaure iz Amerike. Puno toga snimam i slikam za Mara, nisam siguran da se s njim neću ovamo vratiti. Salijeću me novinari drugih redakcija CRI-a i domaći da nešto kažem o ovom nalazištu, naravno, rado pristajem. Postajem stručnjak za dinosaure.
Mali, mogu ti jesti sa glave!
Treća postaja - bolnica. Otvorena 2002, ogromna. Prije su medicinki uvjeti u ovim krajevima bili jako loši. Vlada potpomaže bolnicu, ne mogu funkcionirati sami. Zahvaljujući pomoći vlade imaju sve više aparata i potrebne suvremene opreme. Osoblje kvalificirano, obavljaju i složenije slučajeve. Među liječnicima su i Mongola i Hani, radi bolje komunikacije sa pacijentima. Oko 15% bolesnika je iz Države Mongolije. Dosta je bolesti kostiju, zbog jake zime i vjetra. Ženi šaljem poruku - Ja u bolnici – isti me sekund zove, već plače, nije mi neka fora, već vidim, lete mi novčanice iz novčanika, za ovo ću se morati iskupiti.
Bolnica kinesko-mongolskog prijateljstva
Ručak u 12h u hotelu Interkontinetal, dobar hotel ali, čini se, što zvučnije ime - lošija hrana. Ne vjerujem u Interkontinentale...
Moja tajnicam, novinarke iz Mongolske redakcije i ja idemo u mongolski konzulat po moju vizu. Vizu ću dobiti iako je subota i neradni dan. Konzulica ljubazna, visoka, pa i lijepa i zgodna. Sve gotovo za 20 minuta i za 50 eura, nije ni jeftina. Slikamo se, stisak ruke, doviđenja. Hvala.
Četvrta postaja, opet posjet luci. Putujući od hotela do luke vidimo dosta novih hala jako razmaknutih jedna od drugih, očito se planira jači razvoj i širenje u budućnosti. Jako puno kamiona na ulazu u luku. Ispod jednog kamiona četvorica vozača kartaju. Posjet cementari iako u luci ima i drugih proizvodnih hala. Dnevna proizvodnja cementa je 2000 tona, a proizvodi se najkvalitetniji cement u Kini. Nešto sirovina za cement dobavlja se iz regije, ostalo iz drugih dijelova Kine. Malu potporu dala je vlada zbog globalne krize, zapravo, nisu osjetili krizu. U prvoj polovici ove godine izvezli su 50 tisuća tona cementa. U Kini su prodali 100 tisuća tona. Smanjili su cijenu za 20% u usporedbi sa prošlom godinom. Imaju atest za visoku kvalitetu proizvoda, još 2 kompanije proizvode cement ali nemaju atest. Tržište im se stalni širi u Kini, Mongoliji i Rusiji. U ovoj godini planiraju za Mongoliju izvoz od 80 tisuća tona. Na mongolskom tržištu 30% cementa je njihove proizvodnje. 20% od dobiti ulažu u zaštitu prirode. Imaju poseban uređaj za pročišćenje, uređaj su uvezli i jako skupo platili, ali zato gotovo da uopće nema zagađenja prirode. Tvrtka je stara 3 godine, a prije toga cement je za ovo područje proizvodio jedan privatnik.
Cementara bez prašine
Naposlijetku, stižemo na moderni i veliki market. Otvoren je 2005. godine, a tu prodaju svoje proizvode 554 firme, istina, zbog krize su neke otišle. Na marketu je 80% kineskih proizvoda, ostalo uvoz. Slobodan obilazak i šoping, trgovine, nema im kraja, svega i svačega se nađe.
Idemo na večeru u 7 sati. Na stolu ispred svakoga postavljena zdjela u kojoj ključa voda sa raznim začinima i dodacima. Stavljamo u nju sve što ide u ključalu vodu, a jestivo je i na stolu je. Poneko i griješi, smijeh...Nika mi je od velike pomoći uči me kuhati. Vraćamo se u hotel u 8:30, slijedi pisanje dnevnika, vijesti, odabir slika pa tek onda zaslužni odmor. Itekako potreban.
Povezane vijesti:
