Iz Svjetske zdravstvene organizacije su rekli kako se kompulzivno igranje video igara sada smatra novim problemom s mentalnim zdravljem, no za taj potez neki kritičari upozoravaju kako se njime riskira stigmatizacija mladih igrača.

Znak Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) iznad ulaza u sjedište te specijaliziranje UN-ove agencije u Ženevi, 18. svibnja 2018. [Foto: VCG]

U svojoj posljednjoj reviziji priručnika za međunarodnu klasifikaciju bolesti, zdravstvena agencija UN-a je u ponedjeljak objavila kako će klasificiranje "poremećaja igranja" kao odvojenog stanja "služiti svrsi javnog zdravstva zemljama kako bi se bolje pripremile za prepoznavanje ovog problema."

Dr. Shekhar Saxena, direktor SZO-vog odjela za mentalno zdravlje je rekao kako je SZO prihvatila prijedlog da se poremećaj igranja uvrsti na popis kao novi problem temeljem znanstvenog dokaza, pored "potrebe i potražnje za liječenjem u mnogim dijelovima svijeta."

Dr. Joan Harvey, glasnogovornica Britanskog psihološkog društva, je upozorila kako bi nova oznaka mogla uzrokovati nepotrebnu zabrinutost među roditeljima, te je rekla kako bi bila zahvaćena samo manjina igrača.

Ostali su pozdravili potez, govoreći kako je bilo ključno brzo prepoznati ovisnike o igrama jer su to obično tinejdžeri ili mlađi odrasli ljudi koji sami ne traže pomoć.

"Naišli smo na roditelje koji su izbezumljeni, ne samo jer vide kako im djeca propadaju u školi, već i jer vide kako im se raspada cijela obiteljska struktura," rekla je Dr. Henrietta Bowden-Jones, glasnogovornica za bihevioralne ovisnosti na britanskom Kraljevskom koledžu za psihijatriju. Nije bila povezana sa SZO-ovom odlukom.

Bowden-Jones je rekla kao se ovisnost o igranju uobičajeno najbolje liječi psihološkim terapijama, ali i kako bi neki lijekovi također mogli pomoći.

Dr. Mark Griffiths, koji je istraživao koncept poremećaja video igranja 30 godina je rekao kako će nova klasifikacija pomoći u legitimizaciji problema i jačanju strategija za liječenje.

"Video igranje je poput nefinancijskog oblika kockanja s psihološke točke gledišta," rekao je Gtiffiths, istaknuti profesor bihevioralne ovisnosti na Sveučilištu Nottingham Trent. "Kockari upotrebljavaju novac kao način za praćenje rezultata, a igrači upotrebljavaju bodove."

Nagađa kako je postotak igrača video igara s kompulzivnim problemom vjerojatno ekstremno malen -- mnogo manji od 1 posto -- te kako mnogi takvi ljudi vjerojatno imaju druge osnovne probleme, poput depresije, bipolarnog poremećaja ili autizma.