Ima jedna stvar, i samo jedna stvar, koja takvo postojanje čini mogućim... kava.
Pijem puno više kave nego što bi trebao, do te mjere da sam upravo utipkao broj šalica kave koji su mi dnevno potrebni i smjesta sam taj broj izbrisao u slučaju da moj doktor čita ovaj članak.
Redovito ispijanje dobre i kvalitetne kave na tjednoj bazi može biti značajan trošak.
Mušterija uživa u mirisu kave u trgovačkom centru u Chongqingu [Foto: Xinhua]
Međutim, izdaci koji tjedno trošim na kavu su prepolovljeni i to zbog jednog neuobičajenog razloga – okolišnih politika u Kini.
Početkom ove godine britanski su mediji postali zabrinuti stoga što naša vlada nije imala (i još nema) kapaciteta da reciklira dovoljno otpada.
Tu zabrinutost su u siječnju potaknule nove okolišne politike Kine zbog čega je drugim državama postalo teže svoj otpad izvoziti u Kinu.
Zelenom inicijativom, koja je dio inicijative "prekrasna Kina" predsjednika Xija Jinpinga, zabranjen je uvoz raznih vrsta otpada i povećana je kvaliteta materijala koji se još uvijek mogu obrađivati.
I dok Kina postaje jedno od vodećih zelenih gospodarstava svijeta, očito prerađivanje otpada drugih država više ne smatra toliko privlačnom opcijom.
Razlog tome je što recikliranje - iako poželjan cilj - kao proces zapravo stvara puno zagađenja.
Jednom kada su nove regulative stupile na snagu, počeli su se objavljivati razni izvještaji o 'planinama otpada' u državama poput Ujedinjenog Kraljevstva, koje su prije velik dio svog otpada izvozile kako bi se u Kini "reciklirao".
Odjednom su britanski potrošači postali svjesni koliki njihov otpad ima utjecaj na okoliš.
I što je najvažnije, borci za zaštitu okoliša su se okomili na plastične čalice za kavu budući da se one jako teško recikliraju.
Kafići su potom mušterijama koji su donosili vlastite šalice za kavu počeli nuditi velike popuste.
Nakon početnog troška od pet funti za šalicu kvalitetne kave (koja je, eto, proizvedena u Kini), sada uživam u upola jeftinijoj kavi iz omiljenog kafića.
Hvala Kina!
