Hrvatski nogometni trener Miloš Hrstić u razdoblju od 1997. do 2013. proveo je u Kini desetak godina radeći te je skupio iskustvo vođenja raznih nogometnih klubova, od prvoligaša do trećeligaša. Nedavno se vratio u ovu najmnogoljudniju zemlju, no ovaj put kao "generalni trener" školskog nogometa u gradu na sjeveru Kine, Baotouu, u Autonomnoj pokrajini Unutrašnja Mongolija. [Miloš Hrstić: Kineski učenici imaju previše školskih sati i premalo vremena za igranje loptom]

Osmi dolazak u Kinu

Novinar: Što je razlog Vašeg osmog dolaska u Kinu?

Miloš Hrstić: Više puta sam odlučio raditi u Kini zato što mi se sviđa mirna okolina ovdje. Veselim se radu u Kini. Zemlja obiluje raznim tradicijama i običajima, starom civilizacijom i mirnom atmosferom koju bi svi očekivali. Nogomet ovdje postiže mir i uživa taj mir. U Kini osjećam sreću koju nogomet omogućava, a istovremeno želim da nogometom navijačim prenosim sreću.

Novinar: Kakvo mišljenje imate o juniorskom nogometu u Unutrašnjoj Mongoliji?

Miloš Hrstić: Bio sam uzbuđen kad sam primio poziv. U Kini sam živio skoro 20 godina i razvio sam ljubav prema toj zemlji. Ovaj posao predstavlja mi novi izazov. Prije ovoga bio sam trener u profesionalnom nogometu, gdje je jedini zadatak bilo ostvarivanje rezultata. Ovaj put radim s djecom, počinjem "od nule".

Novinar: Koji je potencijal Unutrašnje Mongolije za razvoj nogometa?

Miloš Hrstić: U Unutrašnjoj Mongoliji stanovništvo je brojno, siguran sam da možemo naći veoma talentirane igrače. Što se tiče potencijala, u ovom trenutku ne mogu procijeniti, ali mislim da prehrana obilna govedinom i janjetinom pomaže pri jačanju izdržljivosti tijela, s obiljem bjelančevina koje omogućavaju snagu u mišićima, a to donosi koristi u sportu.

Novinar: Na koji način se može popularizirati nogomet u Unutrašnjoj Mongoliji?

Miloš Hrstić: Nogomet je važno igrati od malih nogu. Ulazak nogometa u škole privukao bi sve veći broj učenika koji bi se zaljubili u nogomet, to je također dobar način za populariziranje nogometa i ima korist za povećanje broja zainteresiranih za nogomet. Osim toga, nastup reprezentacije usko je vezan uz broj nogometne populacije. Za navijače, osobito početnike, nastup reprezentacije je ogledalo. Ako oni dobro igraju, izazvat će pozornost cijele zemlje. Svi će biti ponosni na njih, a to znači i privlačenje više zainteresiranih za nogomet.

Novinar: Želite li postati "novi Milutinović" u juniorskom nogometu u Unutrašnjoj Mongoliji? (Srbin Bora Milutinović bio je izbornik kineske reprezentacije od 2000. do 2002. te je uspio odvesti kinesku reprezentaciju na Svjetsko prvenstvo u Južnoj Koreji i Japanu 2002.)

Miloš Hrstić: Milutinović je vodio reprezentacije više zemalja, ima bogato iskustvo. Odveo je reprezentacije nekih "nepoznatih" zemalja na Svjetsko prvenstvo, a to je ogroman uspjeh. Vrlo rado bih postao "Milutinović u Unutrašnjoj Mongoliji", ali za to trebam vremena. Vidjet ćemo uskoro.

Novi izbor, novi izazov

Novinar: S kakvim se izazovima u radu suočavate u Unutrašnjoj Mongoliji?

Miloš Hrstić: Budući da još uvijek nismo počeli s treninzima, u ovom trenutku razmišljam isključivo o mogućim ograničenjima u školskom sustavu. Prije svega o raskolu između termina za trening i školskih satova zbog čega bi bilo malo onih koji bi prisustvovali na treningu.

Novinar: S kakvim problemima se suočava juniorski nogomet u Unutrašnjoj Mongoliji?

Miloš Hrstić: U Kini je najveća barijera u razvoju juniorskog nogometa sustav obrazovanja. Učenici imaju previše školskih sati i premalo vremena za igru s loptom. To je veliki problem. Nogomet treba biti dio sustava obrazovanja, a to ne može biti ako učenici samo uče. Nogomet je grupni sport koji navodi učenike na suradnju i međusobnu komunikaciju.

Novinar: U ovom trenutku u Unutrašnjoj Mongoliji počinje se s aktivnošću pod nazivom "Nogomet ulazi u škole". U osnovnim i srednjim školama najmanje jedan sat tjedno bio bi posvećen nogometu. Mislite li da je to dobro rješenje?

Miloš Hrstić: Za početnike, jedan sat tjedno daleko je od dovoljnog. Za promicanje i razvoj nogometa trebalo bi osigurati najmanje tri sata nogometa tjedno. Trenutno se u školama provodi samo jedan sat nogometa tjedano, a to je daleko od dovoljnog. U Europi učenici su u školskim klupama od 8 do 13 sati, a nakon toga odlaze iz škole na razne aktivnosti, po vlastitoj želji organiziraju svoje slobodno vrijeme.

Novinar: Po Vašem mišljenju, je li učenicima bolje imati više ili manje utakmica?

Miloš Hrstić: U Europi djeca prosječno odigraju 30-40 utakmica u školskoj ligi godišnje.

Novinar: Na koji način pristupiti izboru nogometnih talenata ili intelektualaca? Kako tome pristupaju razvijene zemlje u Europi?

Miloš Hrstić: U Europi se talenti odabiru na utakmicama jer se tamo jasno vidi nastup igrača. Utakmice su jedino mjerilo sposobnosti talentiranih igrača. Na taj način oni brže uče i napreduju. Mnogi talenti imaju drugačije nastupe na utakmicama i na treningu. Zbog nedostatka psihičke snage po pitanju rezultata utakmice, neki igrači mogu igrati samo prijateljske utakmice, jer nisu u stanju igrati pod velikim pritiskom.

"Medicinski pregled" u kineskom nogometu

Novinar: U Kinu ste zbog posla došli osam puta i već se dobro razumijete u kineski nogomet. Po Vašem mišljenju, koja je razlika između kineskog i svjetskog nogometa?

Miloš Hrstić: Ne može se usporediti. Može se uspoređivati samo s azijskim momčadima, a ni u Aziji nije najjači. Prije 30-40 godina, sjevernoamerički nogomet praktički nije ni postojao, a posljednjih godina postigli su veliki napredak. Prolako su se probili u dugom procesu. A, u kineskom nogometu nedostaje strpljenja. Kinezi bi trebali učiti od njih. Pogrešno je razmišljanje da se uspjeh u nogometu može postići preko noći.

Novinar: Kakav je pristup školskom nogometu u europskim zemljama gdje je nogomet razvijeniji?

Miloš Hrstić: Nogomet treba podršku vlade. U Europi amaterske momčadi na raznim razinama imaju svoje nogometne škole, a redovne škole imaju tjelesnu kulturu, ali i svoje momčadi koje igraju utakmice u međuškolskim natjecanjima.

Novinar: Kako u europskim zemljama rješavaju pitanje sigurnosti?

Miloš Hrstić: U Europi se djeca ne brinu previše za sigurnost. Nogomet je konfrontacijski sport, ozljede se ne mogu spriječiti. No, treneri podučavaju igrače o zaštiti u igri. Djeca odabiru sport po svojoj želji, a roditelji se brinu za medicinsko i životno osiguranje. Ako se dijete ozlijedi u igri, roditelji to rješavaju, to nema veze sa školom.

Novinar: Zahvaljujem na intervjuu.

Autor: Ding Ming, Wang Long

Prevela: Nika

Uredila: Tereza