Sloj masnoće je puno više od samog doprinosa okusu u pravljenu pitija. [Foto Mike Peters/China Daily]
Jedna od ne baš poželjnih stvari koje prate one koji pišu o hrani je ta što naručivanje hrane u restoranu ne mora nužno značiti naručivanje onog što ti se uistinu jede.
Smeđa boja mesa i umaka? Ne izgleda baš tako dobro na fotografiji.
A ta slasna piletina s češnjakom koja izaziva nepce samim nazivom? Vjerojatno jako ukusna, ali je li i jednako dobra priča?
Ponekad se ovakvo razmišljanje jednostavno ne isplati: dobiješ drugo po izboru jelo, drugorazrednu fotografiju i ne baš puno toga za reći.
No ponekad dobiješ nešto poput pitija, vrhunsku stvar na popisu juha u Caspiju. Jelovnik ne govori mnogo o toj "janjećoj juhi", no fotografija pokazuje kako se poslužuje u glinenoj posudi boje cimeta sa začinima u crvenoj i zelenoj boji.
Ovo krije neku priču, zar ne? I u svakom slučaju, kako netko može pogriješiti s janjećom juhom?
Juha uredno stiže, a prvi pogled na nju polako me baca u očaj. Vrh glinene posude ispunjen je debelim slojem čiste masnoće od janjetine, žuto-bijele boje i začepljuje vene. Oprezno probijam sloj, gulim krajeve i onda zaranjam u zdjelu ispunjenu ukusnom mješavinom komadića janjetine, bijelog graha, slanutka, sušenih marelica, češnjaka i bijelog luka.
Aroma je božanstvena, i još malo više od toga. Dodajem malo začina estragona koji podiže slatki miris sladića iz zdjele. Crveni začin u međuvremenu se odao - rujevina u svojem svježem ili kiseljenom obliku. Taj ukusni, blago gorki začin mijenja opet dinamiku u mom pokušaju pronalaska savršene ravnoteže.
I onda dolazi bonus - vlasnik restorana Ceyhun Shurakova objašnjava kako taj strašni sloj masnoće, od kojeg sam zazirao, ne samo da dodaje poseban okus (baš kao i slanina), već je drevni način očuvanja ovakvih jela da bi se mogla nositi na karavanima. Ono stvara prirodni čep s hlađenjem, baš kao parafin u današnjim modernim pripremama.
Bio sam izvan sebe kad sam čuo da upravo to čuva ovu juhu u jestivom stanju čak puna dva mjeseca.
Uistinu je toliko ukusna da je vjerojatno zahtijevala svu silu snage volje trgovaca Puta svile da ne pojedu sve odmah.
Autor teksta: pisac o hrani China Dailyja
Prevoditelj: Tereza
