PEKING, 6. studenog (Xinhuanet) - Ono što se u trenutku zapazi u Zabranjenom gradu - preko pola tisućljeća domu careva i njihovih domaćinstava, počevši od 15. stoljeća - veliki su bijeli kameni monoliti u temeljima drevnog naselja vladara kojeg je sačinjavalo 980 drvenih zgrada.
"Kada stignete u Zabranjeni grad i vidite ovo ogromno kamenje, zapitate se: 'Kako su ga mogli pomaknuti čak do ovoga mjesta?'", kaže Thomas Stone iz Odjela za mehaničko i zračno inženjerstvo na Sveučilištu Princeton, prema navodima magazina "Nature".
Stone je član tročlanog tima koji je otkrio tu tajnu. U članku koji je u utorak objavljen u Radovima Nacionalne akademije znanosti oni iznose dokaze da su kineski graditelji doteglili ovo kamenje iz kamenoloma u Fangshanu, koji se nalaze 70 kilometara južno od središta Pekinga, na drvenim saonicama preko zaleđenih cesta.
Li Jiang, stručnjak za mehaničko inženjerstvo na Sveučilištu za znanost i tehnologiju u Pekingu i član spomenutog tima stručnjaka, pronašao je drevne kineske dokumente koji opisuju kako je dotegljen komad stijene od 120 metričkih tona prilikom dograđivanja tri glavne dvorane Zabranjenog grada godine 1557.
"Lianggong Dingjian Ji" ("Zabilješke o rekonstrukciji dvije palače") naziv je dokumenta u kojem se detaljno navodi kako su korišteni ledeni putevi da bi se prevozilo kamenje. Proces je bio metodičan: na svaka pola kilometra bili su iskopani bunari kako bi vodom bila polijevana cesta. Voda bi se smrzavala te tako smanjivala trenje saonica na cesti.
"Ova stijena od 49 kubičnih metara je u četiri tjedna dotegljena iz kamenoloma u Peking. Prosječno osam centimetara po sekundi," kaže Li.
Znanstvenici su zapanjeni izborom starih kineskih graditelja: spori radni metod u 16. stoljeću nakon tri tisućljeća korištenja kotača u Kini. O tome Li kaže:
"Kada o tegljenju govorimo u kontekstu mehaničkog inženjerstva, prvo pomislimo na drevne Egipćane ili Asirce, no obično se ne sjetimo drevne Kine."
U znanstvenim izdanjima, poput za znanost o trenju klasične "Povijesti tribologije" Duncana Dowsona, "tegljenje velikih kipova pomoću velikog broja radnika nije se pojavilo ni u kojem obliku u drevnoj Kini" jer su se kotači koristili 1.500 godina prije naše ere.
Znanstvenici su pronašli da su drevni Kinezi koristili saonice i zaleđene puteve kao najsigurniji i najučinkovitiji način transporta velikih objekata.
"Drevni dokumenti do kraja 16. stoljeća spominju prikolice koje su mogle nositi najviše 95 tona tereta. Zato su radnici pronašli drugi način kako bi prevozili daleko teže stijene iz kamenoloma," tvrdi Li.
Saonice su se koristile i kako bi sačuvale skupe kamene blokove od oštećenja.
Studije uspoređuju drevne kineske tehnike prijevoza kamenja s tehnikama drugih civilizacija te pokazuju da su daleko učinkovitije. Korištenje saonica je učinkovitije od drvenih balvana, kakvu su tehniku koristili Asirci.
Stone kaže da je njegov tim izračunao da bi tegljenje stijene od 120 tona saonicama po tlu koje nije smrznuto tražilo više od tisuću i petsto radnika. Na ledu ili na navlaženim drvenim šinama se potreba za radnicima smanjuje na 330. Drevnim Kinezima je bilo uobičajeno po smrznutim putevima tegliti kamenje s 50 radnika.
Uredio: Mario