Vitraž je staklena površina sastavljena od raznobojnih komada stakala likovno uređenih i spojenih olovnim trakama i nalazi se u funkciji prozora, prvo na romaničkim, zatim na gotičkim katedralama. Osobitost je ove tehnike što se boje pod uticajem vanjske svjetlosti neprestalno mijenjaju.

Kada su ljudi uspjeli uz pomoć kemijskih spojeva, oksida, bojiti staklo (manganov oksid boji modro, a željezni oksid crveno), umjetnici su došli na misao da sastavljaju slike od komadića obojenog stakla. Slikar - staklar zvan vitražer radi slično kao mozaičar. Ali njegovi su komadići stakla širi od mozaičarovih staklenih štapića i kamenčića. Osim toga vitražer ih ne utiče u zid, nego uokviruje u olovne spojnice. Stavljen na prozor umjesto na zid, vitraž kroz sebe pušta sunčeve zrake i stvara najblistavije boje među svim slikarskim tehnikama.

Vitraž je divna kombinacija umjetnosti i tehnika. A spomenula sam kako u Kini također postoji sličan staklarski zanat. Ali drugačije je to što je oslikavanje unutrašnje.

Oslikavanje unutrašnjih stijenki boca ili burmutica je jedna od specifičnih tradicionalnih umjetničkih formi u Kini. Slika se na unutrašnjoj stijenki burmutice za duhan. Na crtežima su predstavljeni ljudi, planine, rijeke, cvijeće, ptice, kaligrafija i drugo.

Burmutice su rađene od stakla, kristala, jantara i drugih vrsta prozirnih materijala. Slika unutar burmutice izgleda prelijepo, a posebnu draž joj daju jarke boje. One su idealan poklon za prijatelje!

Kinesko Ministarstvo kulture je gradu Hengshuiju u sjevernoj kineskoj pokrajini Hebei dodijelilo naziv grada umjetnosti slikanja u unutrašnjosti burmutice. Ova vrsta slikanja iz Hengshueja je 2006. godine u prvoj grupi uvršteno u listu nematerijalne kulturne baštine na državnom nivou, a jedan od slikara, Wang Xisan je potvrđen kao nasljednik ove kulturne baštine.

Wang Ziyong je sin Slikara Wang Xisana i dobro pamti susret s jednim Amerikancem kada je imao samo 15 godina. Ovaj Amerikanac je za 120 tisuća dolara kupio komplet burmutica za ušmrkavanje duhana koje je iznutra oslikao njegov otac Wang Xisan.

Na kupljenom kompletu su se nalazili naslikani portreti kraljica iz dinastije Qing. Amerikanac je specijalno došao u Hengshui u posjet njegovom ocu. Tada je Wang Ziyong spoznao vrijednost slika unutar burmutice.

Burmutica za ušmrkavanje duhana u Kini se počela koristiti u vrijeme vladavine cara Qian Long, dinastija Qing, odnosno u osamnaestom stoljeću. Umjetnost slikanja u unutrašnjosti staklenih predmeta se dijeli na četiri škole: pekinšku, hebeijsku, šandonšku i guandongšku.

Na početku razvoja ove umjetnosti se koristi uglavnom umijeće tradicionalnog slikarstva. Škola Hebei je zapravo škola Hengshui. Osnivač umjetnosti ''izokrenutnog'' slikanja u Hengshuiju Wang Xisan je, razbijajući ograničenje koje nameće tradicionalni jednostavni stil slikanja akvarela, kombinirao slikanje uljanim bojama sa umijećem slikanja u unutrašnjosti burmutice. Rezultat je zaista bio izvanredan.

Wang Ziyong je 1991. godine s najvišim ocjenama završio Fakultet likovne umjetnosti na Pedagoškom sveučilištu u Hebeiju. Radi nasljeđivanja umjetnosti slikanja u unutrašnjosti burmutice, odustao je od nastavničkog poziva i počeo se baviti izučavanjem umjetnosti ovog takozvanog ''slikanja naopačke''. Od oca je naslijedio tradicionalno umijeće slikanja, a sam je to znanje usavršio. O tome je rekao:

Otkrio sam specijalni pribor za slikanje, na primjer kist s dijamantnom kukicom. Pridajem veliki značaj primjeni moderne tehnike i tehnologije u tradicionalnoj umjetnosti. Na primjer, prilikom crtanja brade tigra koristim kist s dijamantnom kukicom.

Wang Ziyong je 2001. godine na unutrašnjem zidu burmutice naslikao portrete lidera šest zemalja koji su sudjelovali na zasjedanju APEK-a u Šangaju. Ovi portreti su im predati kao poklon kineske države, kako bi cijeli svijet saznao za umjetnost slikanja u unutrašnjosti burmutice iz Hengshuija. O tome je rekao:

Otac mi je uvijek govorio kakok je umjetnost slikanja na unutrašnjosti burmutice naša tradicija i bilo mu je vrlo važno da ova vrsta umjetnosti ne nestane. Shvatio sam njegove namjere i osjetio veliki teret, ne samo zbog usavršavanja umijeća ove vrste slikanja, već i zbog nasljeđivanja ove vrste tradicionalne kulture.

Osim stvaralačkog rada, Wang Ziyong posvećuje pažnju i otkrivanju suštine kulture slikanja u unutrašnjosti burmutice. On je 1997. godine pod imenom svog oca registrirao „ Umjetničku tvrtku Xisan'' u Hengshueiju. Nakon toga je uložio velike napore za otvaranje tržišta koje bi mu pomoglo u promoviranju vrijednosti ove vrste umjetnosti. O tome je rekao:

Potrebe stanovnika za umjetnošću i stupanj uživanja u umjetnosti se neprestano podiže zahvaljujući postupnom podizanju životnog standarda. Preko slika u unutrašnjosti burmutice obogaćujemo život stanovnika. U međuvremenu, umjetnost dobija na vitalnosti u kombinaciji tradicionalne kulture sa suvremenom idejom stanovnika o životu.

Osnivač umjetnosti izokrenutog slikanja iz Hengshuija gospodin Wang Xisan, naslikao je više od 2 tisuće dragocjenih slikarskih djela, koja su dostupna jako uskom broju najpoznatijih međunarodnih kolekcionara i tržišta.

Većina ljudi uopće nema mogućnosti upoznati se sa umjetnošću ''slikanja naopačke''. Tako je njegov sin, gospodin Wang Ziyong odlučio stanovništvo upoznati s ovom značajnom granom tradicionalne kineske umjetnosti.

Jednom je bio na službenom putu u Hangzhou gdje je vidio kako ljudi prodaju tradicionalnu svilenu tkaninu i pokrivače napravljene od čahura dudovog svilca. Proizvodi se prodaju u tri dvorane, u prvoj dvorani se posjetiteljima pokazuje proces proizvodnje pokrivača, u drugoj su izloženi proizvodi, a u trećoj se vrši prodaja. Posjetitelji su željeli obići izložbene prostore i zatim nešto kupiti.

To je Wan Ziyongu 2003. godine dalo ideju za osnivanje „Muzeja za slikanje na unutrašnjosti burmutice Xisan" u kojem su prikazana povijest i umijeće ove vrste slikanja.

Prizemlje ovog dvokatnog muzeja se koristi za prodaju umjetničkih djela. Posjetitelji mogu gledati kako teče cijeli proces slikanja. Na prvom katu su izložbene dvorane u kojima se posjetiteljii detaljnije upoznaju sa povijesti burmutica za duhan i njihovom kolekcijom, a na drugom je izložba predmeta vezanih za kulturu općedruštvenog značaja. Posjet muzeju je besplatan.

Muzej posvećuje svakog dana mnogo ljubitelja ove vrste umjetnosti. Pri kraju posjeta u razgovoru sa Wang Ziyongom daju dragocjene savjete.

Tijekom posljednjih godina, Wang Ziyong je stvorio preko 50 umjetničkih djela čime je otvarena jedna nova kulturna industrija kojom se danas bavi više od 8 tisuća ljudi u gradu Hengshuiju.

Vrijednost ove kulturne industrije iznosi oko milijardu juana na godišnjem nivou. Na taj način je nematerijalna kulturna baština, umjetnost ''slikanja naopačke'' iz Hengshuija, očuvana i osiguran njen daljnjii razvoj razvojem na tržištu.