Danas je puni tjedan dana kako putujemo po Unutrašnjoj Mongoliji. U 8h krećemo na glavnu i najpopularniju pučku feštu u ovoj pokrajini, fešta traje 3 dana, a održava se u čast pašnjacima.
U Unutrašnjoj Mongoliji često se vide oblaci lijepih oblika
Sada u ovo vrijeme pašnjaci su najbogatiji travom i mongolske stepe su najljepše. Natjecanje se sastoji iz tri dijela; prvi dan se izvodi natjecanje u hrvanju; drugi dan gađanje lukom i strijelom, a treći dan su konjske utrke i druge igre s konjima, kažu to je najzanimljiviji i najposjećeniji dio fešte.
Već u 8:30 skupilo se tisuće i tisuće ljudi, bacam pogled po parkingu, najviše je džipova i to velikih sa karoserijom.
Da to sredimo pa dalje na put!
Sve spremno, ceremonija otvaranja u 9h, jedva čekam, osjeća se napetost u zraku. Podizanje zastave i himna. Smješteni smo na glavnoj bini pa imamo odličan pogled.
Dolaze četvorica konjanika u galopu, pjevaju i to odlično. Četiri konjanika ispred ostalih nose natjecateljsku zastavu, za njima peteroredna kolona bijelih konja, zatim riđih. Mongolski su konji vrlo izdržljivi i nije čudo što su stigli i do naših krajeva. Nisu potkovani!
Konji na paši
Zatim, redovi žena, cura, djece u narodnim nošnjama, svi pjevaju, nakon njih muškarci, po istom rasporedu. Kaže mi Nika da novinari glavne TV Unutrašnje Mongolije sa mnom žele napraviti intervju, pristajem, intervju se odvija na sred bojnog polja!
Na rubu polja sakupljaju se momci hrvači i kreću prema bini, ima ih točno 512 i iz svih su dijelova U. Mongolije.
U 11h počinje hrvanje. Domaćini nam nude za piti nešto bijelo, Nika se smije, pitam što je, ona veli kobilje mlijeko, dobro zvuči, streslo me je kao dobra i jaka rakija.
Konjanici ispred ostalih nose natjecateljske zastave, za njima peteroredna kolona bijelih konja
Bliži se 11h, u dnu polja redaju se momci, hrvači kreću prema bini, ima ih točno 512 iz svih su dijelova Unutrašnje Mongolije. Dodjela nagrada prošlogodišnjim pobjednicima, dobijaju konja! Malo rituala prije pravih zahvata, gegajući skokovi s noge na nogu u deset redova. Već je prije određeno tko se s kim bori, razmak između parova mora biti pet-šest metara. Počinje natjecanje. Potpuna tišina, nema navijanja, elektricitet se osjeća u zraku. Ima i hrvanja ali još više razbijanja od zemlju, osjećam da momcima bubrezi otpadaju. Na sebi imaju hrvački prsluk, široke hlače bijelo-prljave boje do ispod koljena i duboke čizme.
Hrvači na sebi imaju hrvački prsluk, široke hlače bijelo-prljave boje do ispod koljena i duboke čizme.
Glavni i najjači hrvači prvi dolaze do bine, naguravanje, potezanje, guranje, glavni zahvat je desna ruka na lijevom ramenu protivnika, a lijeva na opasaču. Parova je sve manje i manje, ostaju dvojica, kontrast među njima je nevjerojatan. Doslovno debeli i mršavi, debeli ima oko 145 kilograma, a mršavi oko 75. Sa bine odlazim do njih, hrvače su okružili novinari, fotografi...
Doslovno debeli i mršavi, debeli ima oko 145 kilograma, a mršavi oko 75.
Pedesetak nas okupilo se u krugu oko njih, borba je u tijeku, iz debelog znoj kipi, mršavi gotovo da nije ni oznojen, vide mu se jaki grčevi na licu. Hrvali su se oko pola sata, vjerovali ili ne, pobijedio je mršavi. Nema aplauza.
Kasnije sam se sa drugoplasiranim slikao, čestitao mu i pružio ruku. U životu se nism rukovao sa čovjekom koji ima veću šaku. Slikao sam se i staricom od 89 godina, jako vitalna i sama hoda bez štapa. Za oko mi zapada novinar najotkvačenijeg odjevnog stila kojeg možete zamisliti.
Odmor na mongloskoj stepi
U 14:30 odlazimo u stepu, u pašnjake, obilazili smo ih puna tri sata, ljepota bez kraja. Kad sam ušao u hotelsku sobu u 18:30 i za sobom zatvorio vrata prvo sam junački provjerio jesu li mi bubrezi na svom mjestu.
Sutra odlazimo iz ovoga mjesta, žao mi je.
Povezane vijesti:
-U posjetu nomadskoj obitelj--Ilijin dnevnik 0728
