Kako završava Blagdan proljeća, ljudi su na Internetu objavili više računa da bi pokazali koliko su novca potrošili tijekom njega. To je izazvalo vruće rasprave vezane uz potrošnju za nacionalni blagdan čija je glavna odrednica okupljanje obitelji.
Gu Jun, koji je zaposlen u internetskoj industriji u Pekingu, objavio je na Weibu, popularnoj kineskoj inačici Twittera, izračun svoje potrošnje tijekom Blagdana proljeća. Sudeći prema njegovoj objavi, potrošio je više od 10 000 yuana, odnosno oko 1 600 američkih dolara, na različite stvari. Naveo je da za blagdane uvijek potroši više od planiranog budžeta i da smatra da je to jednostavno previše.
''Ja sam zapravo izračunao budžet za crvene omotnice ili novčane darove prije Blagdana proljeća. On je iznosio jednu moju mjesečnu plaću od 5 000 yuana, odnosno oko 800 američkih dolara. No realni trošak premašio je moj izračun skoro pa dvostruko, stoga sam i objavio na internetu koliko sam potrošio.''
Gun Jun nije jedini koji je javno objavio svoj blagdanski račun. Kako se ljudi vraćaju s praznika rade to na raznim društvenim mrežama ili internetskim forumima. Gledajući njihove blagdanske troškove primijetit ćete da su ukupni iznosi različiti i da je većina troškova često dvostruko veća od mjesečnih primanja.
Korisnici interneta izjavili su da je cifra od 10 000 yuana standardna količina novca koja se potroši tijekom Blagdana proljeća. Ovakav izračun poprilično je opteretio mlade ljude koji su se tek zaposlili.
Neki web korisnici našalili su da se Blagdan proljeća pretvorio u ''proljetnu pljačku''. Požalili su se da su se nakon zabava s obitelji i prijateljima tijekom blagdana opasno približili bankrotu.
Naveli su da je top pet troškova za blagdane uključivalo novu odjeću i specijalnu kupovinu, crvene omotnice za mlade kao i za odrasle, hranu i zabavu za obitelj i prijatelje, poklone za obitelj i prijatelje te putne troškove. U internetskoj anketi njih 40% navelo je da su potrošili više od 5 000 yuana, a oko 30% reklo je da su potrošili dvostruko više.
Mnogi korisnici interneta šalili su se da su postali članovi grupe ''strah od doma'', koja se odnosi na ljude koji ne mogu podnijeti misao o povratku kući i pogotovo na migrantske radnike. Po navodima Gun Juna, uz sve ostale blagdanske troškove i teškoće prilikom kupovanja karata za vlak i avion, pojavio se i psihološki pritisak za ljude koji bi se svrstali u navedenu grupu.
''Na kraju svake godine, oni koji su u grupi ''strah od doma'' također se vesele povratku kući, no bojimo se suočavanja s problemima koji nas tamo čekaju. Rođaci i prijatelji u rodnom gradu možda misle da živimo bolji i zabavniji život od njih u manjim gradovima. Nadaju se da im možemo donijeti pomodne i privlačne stvari te više novca svake godine. S druge strane naši životi ne moraju biti toliko prekrasni. Ne želimo izgubiti poštovanje drugih, a s druge strane ne želimo ih ni razočarati.''
Uredila: Franka
