vrijeme emitiranja 9:00-10:00

Xishuangbanna se nalazi na jugu pokrajine Yunnan, graniči s Laosom, Miannmarom te se nalazi u blizini Tajlanda i Vijetnama. Površina joj iznosi 20 tisuća kvadratnih kilometara sa 966 kilometara pograničnih linija NR Kine. Ovo je lijep i plodan kraj, čudesno mjesto i biser jugozapadne Kine. Njome protječe rijeka Lancang od sjevera do juga. Izvan Kine ova se rijeka naziva i Mekong te se naziva i Dunav na istoku. U Xishuangbanni živi 13 nacionalnih manjina koje čine 74% lokalne populacije. Ona je geografski dio jugoistočne i južne Azije, ali i prozor ka vanjskom svijetu za pokrajinu Yunnan. Kaže se da tamo nikada nema zime, a kiša pada samo u jesen. U godini postoji kišno doba i sušno doba. Kišno doba traje pet mjeseci, a sušno sedam. Ovdje je baš uvijek toplo. Blizu je more, a 1/4 životinjskih i 1/6 biljnih vrsta uvijek je u procesu rasta i razvoja. U listopadu 1993. UNESCO je ovo područje službeno uvrstio u zaštićenu prirodnu zonu na državnoj razini kao i zaštitnu zonu međunarodne biosfere. Ako pogledate kartu vidjet ćete da je Xishuangbanna prava oaza jer su ostala područja na istoj geografskoj širini većinom pustinje. Samo je ovih 20 tisuća kvadratnih kilometara pravo zelenilo, baš poput oaze. Xishuangbanna ima vrlo posebne šume s specifičnim divljim životinjskim vrstama, a ovdašnje stanovništvo njeguje razne etničke običaje.

China Radio International je od 1. svibnja do 30. rujna održavao internetski nagradni kviz pod nazivom ''Nagradno putovanje biciklom u Xishuangbannu 2013.''. Ovaj kviz emitirao se i na web-stranicama i u radijskim emisijama na engleskom, ruskom, ukrajinskom, bjeloruskom, češkom, srpskom, hrvatskom, rumunjskom, albanskom, bugarskom, mađarskom i poljskom jeziku. Dobitnik nagrade iz Hrvatske bio je fotograf Vjekoslav Skledar koji je od 21. do 28. listopada sa nama otputovao u ovo čudesno mjesto.

U današnoj emisiji vidjet ćemo kako živi narodnost Dai u selu Mengjinglai. Skoro svi pripadnici Daija su budisti. Prema podacima, budizam je u ovo područje ušao u 7. stoljeću ušao iz države Mjanma. U 11. stoljeću važnost budizma je opala zbog rata. Nakon uspostave jezika i znakova narodnosti Dai 1277. godine, budizam je službeno postao njihova religija. Svako selo ima svoj budistički hram i to je za njih najsvetnije mjesto. Postoji običaj da muški pripadnici Daija ulaze u budistički hram na poduku. Dječaci od osme ili devete godine počinju učiti jezik svoje narodnosti, budizam i druga znanja u hramovima, kao što to rade njihovi vršnjaci u drugim zemljama. Pripadnici narodnosti Dai majstori su plesa i pjevanja te su iznimno gostoljubivi domaćini. Toliko gostoljubivi da se ni našoj kolegici Wang Mu i pobjedniku našeg nagradnog kviza Vjekoslavu Skledaru nakon boravka u njihovom selu nije vraćalo kući. A zašto, možte otkriti u našoj današnoj emisiji.