vrijeme emitiranja 9:00-10:00

Xishuangbanna se nalazi na jugu pokrajine Yunnana, graniči s Laosom, Miannmarom te se nalazi u blizini Tajlanda i Vijetnama. Površina joj iznosi 20 tisuća kvadratnih kilometara sa 966 kilometara pograničnih linija NR Kine.

Autonomna prefektura Xishuangbanna Dai sastoji se od mnogih narodnih manjina. Tamo žive pripadnici narodnosti Dai, Hani, Bulang, Nuoji, Lagu, Wa, Yao kao i drugi – ukupno njih 13.

Među svim spomenutim, narodnost Dai broji više od 300 tisuća pripadnika te je zato najveća nacionalna manjina u Yunnanu.

Ova narodnost, prema podacima koje imamo, bilježi povijest dugu nekoliko tisuća godina. Imaju svoj jezik i pismo koji sliče onima s Tajlanda i iz Majanma.

Osim toga, Xishuangbana je područje gdje se najbolje očuvala izvorna prašuma u Kini, osim one u pokrajini Hainan. Pored toga, ovdje se proizvodi i guma, odnosno to je drugo najveće mjesto za proizvodnju guma u Kini.

Šetajući po ulicama u Xishuangbanne, na svakom koraku se vidi drveće na kojem zrije voća, kao što su papaja ili ananas. Stanovnici Xishuangbane žive u jednom velikom voćnjaku, te je voće i sastavni dio njihove prehrane, recimo oni jedu rižu s ananasom, a mango jedu kao salatu.

Pošto je ovdje dobro očuvana prašuma, živi i veliki broj životinja. Zasad, koliko znamo, ovdje živi 429 vrsta ptica, a to je dvije trećine ukupnog broja vrsta ptica u zabilježenog u Kini.

Tu živi i 67 vrsta zvijeri, što čini 16% ukupnih vrsta zabilježenih u Kini. Ovdje žive i azijski slon, sup, leopard. Radi se o životinjama zaštićenim na svjetskom nivou. Pored njih tu živi i 13 vrsta kineskih zaštićenih životinja.

U Xishuangbanni možete vidjeti kako divlji slonovi žive, kako piju vodu na rijeci i kako traže hranu u šumi. Pripadnici nacionalnjih manjina u Xishuangbanni imaju tradiciju da slonove koriste u poljoprivrednim poslovima, davno čak i u ratovima.

Ali to za danas nije sve. Danas ćemo telefonski razgovarati s Vjekoslavom i poslušati njegove dojmoveo Xishuangbanni i ''zelenom'' putovanju.

Vjekoslav je inače jedan od najboljih mladih fotografa u Hrvatskoj.

Ja bih čak rekla i šire. Taj talentirani i samozatajni mladić iz Zagreba studirao je snimanje na Akademiji dramskih umjetnosti. O njemu ne treba govoriti mnogo osim da o njemu najbolje govore njegove fotografije. Vjeko je 2008. postao hrvatski fotoreporter godine i Zbor fotoreportera pri Hrvatskom novinarskom društvu uručio mu je nagradu ''Pavao Cajzek''. On je djelatnik agencije CROPIX, a najviše snima za Nedjeljni Jutarnji, Globus i Forbes. No, oni bolje upućeni, ma i oni sa manje stručnim okom, reći će vam kako i tom poslu uvijek pristupa s dovoljno pažnje pri čemu stvara istinska umjetnička djela. Velika nam je čast što je baš on imao prigodu ovjekovječiti ljepote Kine.

Tako je. Vratimo se sad malo biciklu, ključnom prijevoznom sredstvu na ovom putovanju. Znamo da je ovih godina ideja "ekološki prihvatljivijeg života" s manjom emisijom ugljičnog monoksida sve se više spominjana u Kini. Uistinu, ovakav život nije daleko od nas.

Kinezi smatraju da je vožnja biciklom najbrži i najjeftiniji način prijevoza, naročito za kraće gradske relacije. Ne samo da je štedljiv, već i neispušta nikakve štetne plinove koji zagađuju zrak koji udišemo.