vrijeme emitiranja 9:00-10:00
Talijani su 1994. na samo sebi svojstven način došli do finala SP-a u nogometu. U skupini su sve četiri momčadi osvojle po četiri boda, a baš je Italija bila peta trećeplasirana momčad koja će proći u osminu finala. [Komentari] Kineski ritam>>>
Italija je u tri utakmice zabila samo dva gola, a Roberto Baggio je 'spavao'. Ipak, je dolazio na radnu temperaturu i već od osmine finala igru Italije potpuno preuzeo pod svoju kontrolu.
Roberto Baggio
Niegrija je golom Amunikea vodila sve do 88. minute, od eliminacije ih je spasio upravo Baggio koji je u produžetku zabio drugi gol. U četvrtini finala vrlo slična priča. S druge strane bila je Španjolska, a tri minute prije kraja, rezultat je bio 1:1. Ponovno se ukazao 'Zlatni repić' i odlučio pobjednika. U polufinalu je Bugarima zabio dva gola u pobjedi od 2:1 i pošteno zabrinuo Brazil prije finalnog dvoboja.
Bilo je to jedno od najdosadnijih finala ikada, mreže su mirovale 120 minuta i izvođenje jedanesteraca bilo je neizbježno. Baggio je inače bio stručnjak za udarce s bijele točke, a tadašnja forma nije ostavljala mjesta dilemama. Baggio će pucati peti, najodgovorniji jedanesterac.
Roberto Baggio
Dok je serija došla do njega, Italija je već visjela kao luster. Promašaji Baresija i Massara bili su težak uteg, u petoj seriji je Baggio morao zabiti a Pagliuca obraniti, kako bi Talijani zadržali mogućnost osvajanja četvrtog naslova.
Ipak, Baggio je posao 'obavio' sam. Prebacio je gredu i ostao u šoku. Vratar Taffarel je pohrlio u zagrljaj suigračima, a Zlatni repić je ostao sam sa svojim crnim mislima.
Kada se deset godina kasnije u dresu Brescije oprostio od nogometa, iza njega je ostao jedan ironičan podatak. Pogodio je 76 od 91 penala u karijeri, što je bio najbolji skok u povijesti talijanskog nogometa.
Prvi i neponovljivi afrički nogometni biser
Godine 1982. u Španjolskoj prvi je puta u veliki nogometni svijet došao Kamerun. Ni momčad ni Roger Milla nisu ostavili neki spektakularan dojam, ali to će se itekako promijeniti u idućih 12 godina.
Roger Milla
Roger Milla je priča za sebe. Da je Amerikanac, bio bi poznatiji od Maradone i Beckhama zajedno. O njemu bi se snimali filmovi i posvećivale bi mu se country uspješnice. S obzirom na to da je Kamerunac, ostat će 'samo' nogometna legenda. Jedna od najosebujnijih.
Milla se ni tada nije smirio. Igrao je još tri godine i umirovio se tek 1997, netom nakon 45. rođendana. Prije četiri godine službeno je proglašen za najboljeg afričkog igrača prošlog stoljeća. Nakon nogometne karijere je snimio glazbeni album sa svojom suprugom, ali izlet u glazbene vode nije bio uspješan. Ipak, njegovo osebujno slavljenje golova, izvođenje kamerunskog plesa makosaa kod korner zastavice, sasvim je dovoljno i glazbeno naslijeđe.
Povezane vijesti:
- Ćirina kapica zarazila i ostatak svijeta--emisija 20100505 
- 100 nogometnih priča za zagrijavanje uoči Svjetskog prvenstva--emisija 20100428
- Najveći stadioni svijeta--emisija 2010414
