„Pompeo je uništio reputaciju Državnog tajništva SAD-a koje je izgrađeno naporima i žrtvama kroz više stoljeća." Nedavno je „New York Times" tako prokomentirao u članku na svom portalu naslovljenom „Pompeo sramoti Državno vijeće SAD-a". Prilikom dvostruke krize, odnosno epidemije i prosvjeda u zemlji je glavni diplomat SAD stavio svoj nadležni organ u vrlo neugodan položaj i kao što je spomenut članak prokomentirao, „pečat Državnog tajništva SAD-a je oskrnavljen".

-- Pompeo sramoti Državno vijeće SAD-a

Da vidimo kako Pompeo skrnavi svoju domovinu. Nedavno je Vijeće za ljudska prava UN-a, usvajenjem rezolucije ovalstilo Verónicu Michelle Bachelet, povjerenicu za ljudska prava, za vođenje istrage o sustavnom rasizmu u organima za provođenje zakona raznih zemalja. Iako su u ovoj rezoluciji na kraju izbrisane riječi koje jasno označavaju rasistički problem i policijsku brutalnost u SAD-u, čime su u najvećem mogućoj mjeri pokušali očuvati obraz te zemlje, Pompeo je ipak optužio rezoluciju da je licemjerna te je izjavio kako „razgovor" u SAD-u oko incidenta s Georgeom Floydom predstavlja „snagu i zrelost američke demokracije" i zatražio od UN-a da prati „sustavni rasizam" u Kini i drugim zemljama. Američki državni tajnik je još jednom cijelom svijetu pokazao što znači biti bez krajnje linije.

Doista, rasistička diskriminacija već davno obuzela američko društvo i okrutna je činjenica koju Pompeo svakako ne može sakriti sofizmom. Thomas Sowell, američki znanstvenik, je u svojoj knjizi „Povijest etničke Amerike" napisao: "očito je da boja kože igra značajnu ulogu u sudbini Amerikanaca". Na saslušanju održanom 23. lipnja u Državnom kongresu je Anthony S. Fauci, direktor američkog Nacionalnog instituta za alergiju i zarazne bolesti (NIAID-a) je priznao da je rasizam uzrokovao više smrti Afroamerikanaca od bolesti COVID-19, dodajući kako je „očito da su afroameričke zajednice već dugo pod rasističkim progonom.

-- Gdje je sad Pompeo?

No, suočen s ukorijenjenom rasističkom diskriminacijom, Pompeo, osim rijetkih izjava izbjegava suštinsku temu i često se ponaša kao „nevidljiva osoba". Šutio je oko smrti Floyda i hladnokrvno gledao prosvjede protiv rasističke diskriminacije, zbog čega je američki portal „Politico" citirajući riječi američkih diplomata upitao: "gdje je sad Pompeo?"

Ironično je da Pompeo, iako je namjerno sakrio društvene sporove i političke krize unutar zemlje, neobično uzbuđen kad je u pitanju blaćenje Kine. Brojni mediji su satirično napisali kako je u Pompeovom uskom svijetu, vrijeđanje Kine postalo glavna točka u njegovom dnevnom redu.

-- EU sluša sebe a ne Pompea?

Nedavno je na Demokratskom samitu u Copenhagenu" Pompeo još jednom zamolio EU da „skine zlatne naočale gospodarskih odnosa" i reagira na „kineski izazov", očekujući da će isprovocirati sporove između Kine i EU-a. To su američki internetski korisnici kritizirali: "američki visoki diplomati opisuju Kinu kao neprijatelja svim mjestima i zemljama svijeta, a to nije to posao vlade i američko Državno tajništvo tima širi ksenofobijsku propagandu."

Međutim, nakon rezolucije Vijeća ljudskih prava UN-a je i EU usvajanjem rezolucije optužila rasizam i policijsku brutalnost u SAD i EU-u, objavljujući da su „crni životi važni". Kako su objavili njemački mediji, EU je u rezoluciji napisala kako je smrt Floyda „zapanjujuća" i istovremeno osudila na stroge restriktivne mjere na prosvjedima u SAD-u te kritizirala „provokativne riječi" američkog predsjednika koji je prijetio suzbijanje prosvjeda vojskom. Što se tiče borbe protiv epidemije, prema rezultatima anketa europskih institucija provedenih u 53 zemlje i područja, 92% ispitanika smatra da je Kina bolje funkcionirala nego SAD.

-- Pompeo „lojalnošću" čuva svoj status i budućnost

Naravno da Pompeo nije glup i tako se ne ponaša iz bezobzirnosti ili neznanja, već radi svojih političkih interesa, žrtvujući državne interese. Prema statistici Instituta Brookings, stopa ostavki visokih dužnosnika ovog saziva američke administracije je iznosila 65%, a više od polovice je uzrokovana antagonizmima ili konfrontacijama. To znači da ako netko želi stabilni status u Bijeloj kući, jedino rješenje je da potpuno sluša predsjednika, a očito je da to Pompeo dobro zna. Bez obzira je li riječ o šutnji oko krize unutar zemlje ili suludom blaćenju Kine, Pompeo iskorištava svaku priliku za izražavanje apsolutne lojalnosti predsjedniku. Kako je kritizirao „New York Times", baš zbog laskavog odnosa Pompea prema Trumpu su SAD, prvi put od 1945. po postale nevažne u velikoj globalnoj krizi.

No, moguće je daje ta „lojalnost" samo put prema vrhu moći. Prema novoj knjizi „U sobi gdje se dogodilo: Memoari iz Bijele kuće" Johna Roberta Boltona, nekadašnjeg savjetnika za sigurnost Bijele kuće, Pompeo je nekad na papiru za Boltona pisao psovke o predsjedniku. Pompeo nije to opovrgnuo, već je samo nazvao Boltona „izdajnikom". Prilikom neizvjesnosti oko svrgavanja predsjednika na kraju prošle godine, Pompeo je trojici kolega iz Republikanske stranke spomenuo da će se uskoro se povući s položaja državnog tajnika i da se priprema za izbore za Senat u Texasu. O tome je portal „American Conservative" napisao da će, ako se jedan dan Pompeo kandidira na predsjedničkim izborima 2024., sadašnje iskustvo za njega predstavljati dokaz da je političar s višestrukim ulaganjima, a ne da samo služi sadašnjem predsjedniku.