Foto: Arhiva

Nedavno je američki predsjednik na tiskovnoj konferenciji Bijele kuće o epidemiji ponovo napao Kinu govoreći kako je broj smrtnih slučajeva bolesti COVID-19 u Kini podcijenjen. Čak je dijagramom usporedio smrtne brojeve na 100 tisuća stanovnika u 10 zemalja, istačući kako u SAD-u taj omjer iznosio 11,24 , što je niže od omjera u Španjolskoj, Francuskoj i Italiji i istovremeno sumnjajući u to da u Kini taj broj iznosi 0,33, što "apsolutno nije moguće". Prije toga je na društvenim mrežama klevetao Kinu tvrdeći da je "u Kini mnogo više umrlih nego u SAD-u."

Život je svakome jedinstven. U epidemiji je gubitak svakog života velika nesreća i žalost. No, kad političari, ignorirajući uvažavanje i zaštitu života, hladnokrvno gledaju gubitak života kao samo jednostavne brojke, koje čak koriste kao politički instrument, upravo probijaju krajnju liniju čovječnosti. Baš zbog toga je američki predsjednik zbog neutemeljenih kleveta izložen kritikama američkih internetskih korisnika: "Nije ovo nikakvo smrtno natjecanje. Ljudi umiru!" Ironično List "The Washington Post" je ironično prokomentirao kako ljudi nisu zaboravili da je američki predsjednik 24. siječnja na društvenim mrežama napisao: "Kina se velikim naporima bori protiv epidemije i SAD pohvaljuju napore i transparentnost Kine". Od "pohvale" kineskoj transparentnosti do kleveta da je broj umrlih u Kini mnogo veći nego u SAD-u, zašto je tako spremno i brzo "mijenjao lice"?

Kao što je otkrio list "New York Times", republikanci sve više vjeruju da je definiranje Kine kao "glavnog zločinca" u širenju virusa moguće najbolji način spašavanja u predizborne kampanje.　　

Za Kinu je uvijek najveći prioritet spašavanje života. Baš u duhu uvažavanja i poštovanja prema životu je kineski grad Wuhan 17. travnja objavio revidirane brojeve potvrđenih i smrtnih slučajeva i prema reviziji je broj smrtnih slučajeva za 1290 veći od prethodno objavljenih 2579 slučajeva, odnosno ukupno 4632 slučaja.

Kako je rekao glasnogovornik kineskog Ministarstva vanjskih poslova, revizija podataka o zaraznoj bolesti je međunarodna praksa. Na početku izbijanja epidemije, zbog nedostatka kapaciteta medicinskih institucija, nepravovremenosti pristupanja sustava pojedinih medicinskih institucija cjelokupnom sustavu za kontrolu epidemije, preopterećenosti bolnica i velike zauzetosti liječnika pacijentima, su se događale kasne prijave, prepusti u prijavama i pogrešne prijave, što nikako nije namjerno sakrivanje. Sve ovo je dobilo suglasnost međunarodne zajednice.

Dr. Maria Van Kerkhove, tehnička direktorica za hitne programe Svjetske zdravstvene organizacije je istaknula činjenicu da je na početku izbijanja epidemije vrlo teško doći do točnih podataka i predviđa sličnu situaciju u mnogim zemljama, kojima je potrebna revizija podataka. Patty Hajdu, ministar zdravstva Kanade je procijenio da što "se tiče omjera zaraze i smrtnosti, nema dokaza koji potvrđuju da je Kina fabricirala podatke." Huang Yanzhong, visoki istraživač za svjetsko zdravstvo Savjeta za vanjske poslove SAD-a smatra kako se kineska objava podataka temelji na znanosti i dokazima, a sakrivanje podataka nema nikakvog značaja, "jer jedino točni podaci pomažu donositeljima odluka da poduzmu primjerene mjere."

Oni političari koji neprekidno pokušavaju napadati Kinu bi trebali obratiti više pozornosti na epidemiju u svojoj zemlji. Prema podacima Sveučilišta Johns Hopkins je do 6 sati 20. travnja po pekinškom vremenu ukupan broj potvrđenih slučajeva u SAD premašio 750 tisuća s više od 40 tisuća smrtnih slučajeva. Ovih dana je američka vlada zbog svojih propusta izložena uzastopnim kritikama domaćih medija, a guverneri i gradonačelnici su više puta izrazili žaljenje Vladi. Bill de Blasio, gradonačelnik New Yorka, je 19. travnja otkrio da, iako je više puta tražio pomoć od savezne Vlade, nikad nije dobio odgovor predsjednika ili potpredsjednika. "To je nezamislivo, zar ne predsjednik ne voli uvijek sve prokomentirati? Zašto je sad bez riječi?"

Ravnodušnost u ključnim pitanjima koja se tiče života građana, klevetanje velikim energijom i pokušaj odbacivanja odgovornosti su možda suštinski razlozi neuspjeha SAD-a u borbi protiv epidemije. Ako nastavljaju politizirati epidemiju i čak koristiti poginule kao politički instrument, bit će to najveća nesreća američkog naroda. Oni američki političari koji očekuju da će varanjem i laganjem svladati krizu će na kraju shvatiti da je jedini rezultat još veća kriza.