U posljednje vrijeme čelnici američke administracije neprestano "otvaraju vatru" na Svjetsku zdravstvenu organizaciju. U više navrata su javno optužili SZO da je "SAD-u poslala krive prijedloge za prevenciju epidemije", naglašavajući da će razmisliti o prekidu novčane podršku toj organizaciji. Mike Pompeo, američki državni tajnik ,je 8. travnja izjavio kako nije vidio potrebne zasluge SZO-a te zaprijetio da će ponovno razmotriti njen udio u državnom proračunu itd..
Prvo, kao što je britanski list "The Guardian" izvijestio 8. travnja, američka administracija, suočena s epidemijom, je više puta odbila priznati svoju odgovornost, a sada traži da SZO bude "žrtveni jarac". Prilikom neprestanog povećavanja potvrđenih slučajeva u svijetu, američko odbacivanje odgovornosti ne samo da ne pomaže u domaćoj borbi protiv epidemije, već i znatno blokira globalnu suradnju protiv COVID-19.
Ako samo jednostavno pogledamo vremensku crtu, shvatit ćemo kako su američke optužbe slabe i uzaludne. Kao najvažniji multilateralni zdravstveni organ svijeta, SZO je nakon izbijanja epidemije COVID-19 intenzivno održavala kontakt i suradnju s kineskom stranom, pravovremeno dobivala genetske sekvence virusa i poslala svoje djelatnike u inspekciju na licu mjesta u Wuhanu. Temeljem opsežne ocjene rizika zaraze epidemije je SZO 30. siječnja proglasila epidemiju "hitnom javnom zdravstvenom situacijom od međunarodnog značaja", čime je upozorila međunarodnu zajednicu.
Međutim, SAD i neke druge zapadne zemlje nisu oprezno saslušali njeno znanstveno upozorenje. Bijela kuća je tek 13. ožujka, 43 dana poslije globalnog upozorenja SZO-a, prinuđena neprestanim povećavanjem potvrđenih slučajeva u državi proglasila "izvanredno stanje nacije". Pitanje je, što su SAD čekale tih 43 dana? Koji je temelj zaključka kako je "SZO pogrešno navodila američku prevenciju epidemije"? Američki tvorci politike trebaju duboko razmisliti zašto su pogrešno procijenili situaciju? Koji je razlog spore reakcije? Trebaju iskreno objasniti američkim građanima. Neprestan jednostavan bijeg od odgovornosti samo odražava njihovu slabost i kukavičluk.
Suočavajući s neutemeljenim optužbama je Tedros Adhanom Ghebreyesus, glavni direktor SZO-a, 8. travnja rekao kako su politički napadi u ime epidemije poput igre vatrom i ako ne želimo vidjeti više vreća za leševe, trebamo odvajati virus od politike i izolirati epidemiju od politike. Istog dana je António Guterres, glavni tajnik UN-a, u izjavi pozvao na podršku raznih zemalja SZO-u tijekom krize epidemije. Njegova izjava je više nego jasno izrazila kritiku i negativan stav međunarodne zajednice prema američkim optužbama SZO-a.
Drugo, namjera napada američkih čelnika na SZO je također oslobađanje međunarodne odgovornosti.
U veljači je američka administracija je u Proračunskom izvješću savezne vlade 2021. koje je predala Državnom kongresu, inicirala smanjenje članarine u SZO-u sa sadašnjih 123 milijuna dolara na 58 milijuna. Ta inicijativa je već tad naišla na protivljenje, a prilikom svjetskog rizika epidemije, ova inicijativa doista nije primjerena.
Ironično je da su SAD, iako se proglašavaju najvećim financijerom SZO-a, prema podacima te organizacije, 29. veljače ove godine SAD-u još uvijek dugovale članarinu za 2019. Udio neplaćenih članarina iznosi 70% ukupnog iznosa. Osim toga, SAD su prije 1. siječnja trebale platiti članarinu za 2020. u iznosu 120 milijuna dolara, ali do sad nisu platile ništa. Sad pojedini američki političari "otvaraju vatru" na tu organizaciju, možda sa željom ne plaćanja članarine, s opravdanjem grešaka SZO-a?
Trebamo istaknuti da američko financiranje SZO-a ne predstavlja milostinju ili nagradu, nego je vršenje međunarodnih obveza najveće razvijene zemlje na svijetu i američke česte prijetnje "prekidom financiranja" su čista hegemonija. Suština sve ovoga je da SAD stavljaju svoje interese iznad svjetskih javnih interesa, što je još jedan vid politike "prvo Amerika ".
Treće, preziranje multilateralnih institucija i stav korištenja međunarodnih principa ako u skladu s njihovim potrebama, a odbacivanja ako nisu prema su već postali navika američke administracije tekućeg saziva u promociji unilateralizma. Od povlačenja iz "Pariškog sporazuma" do jednostranog odbacivanja Sporazuma o iranskom nuklearnom pitanju i povlačenja iz UNESCO-a, su američki potezi znatno narušili jedinstvo međunarodne zajednice u reakciji na velike izazove, što je izazvalo velike osude. Sadašnje neprestano vršenje pritiska na SZO čelnika američke administracije je još jedan pokušaj promocije unilateralizma na međunarodnoj sceni.
U ovom trenutku, epidemija se širi azijskim, afričkim i južnoameričkim zemljama, stalno se javljaju problemi nestašice javnih medicinskih resursa i zemljama u razvoju je hitno potrebna vanjska pomoć. Kao jedina super sila na svijetu, Amerika nije samo opljačkala medicinske potrepštine drugih zemalja i zabranila izvoz maski susjednim zemljama, već i do sada nije ispunila obećanje o inozemnoj donaciji od 100 milijuna dolara. Američko "otvaranje vatre" na SZO i njen prekid financijske pomoći bez sumnje šalju opasne signale i naškodit će interesima građana svih zemalja, uključujući američke građane.
SAD su već postale novi "epicentar" globalne pandemije, a broj potvrđenih slučajeva je premašio 420 tisuća, s više od 14 tisuća umrlih. Ako želimo pobijediti u ovoj borbi protiv epidemije, sigurno ćemo izgubiti ako zatvorimo vrata drugima. Zar američki tvorci politika žele nastaviti greške?
