Nakon izbijanja epidemije su dvije velike zemlje na dvije obale Pacifika su poduzele sasvim drukčije korake.

Zahvaljujući napornim nastojanjima je Kina je u samo malo više od mjesec dana uspjela kontrolirati epidemiju. Prema podacima je 9. ožujka broj novopotvrđenih zaraženih slučajeva prvi put pao ispod 20. Drugi gradovi pokrajine Hubei, osim Wuhana, su već 5 dana zaredom bez novopotvrđenog slučaja. Druge kineske pokrajine, osim Hubeija, su već 3 dana zaredom bez novopotvrđenog slučaja s lokalnim izvorom. Kao što je Svjetska zdravstvena organizacija istaknula 9. ožujka, u Kini završava epidemija.

Istovremeno se na suprotnoj obali Tihog oceana, broj zaraženih slučajeva u SAD-u neprestano povećava. Do 19 sati 9. ožujka po istočnom vremenu te zemlje su se zaraženi slučajevi pojavili već u više od 30 američkih država, 10 država je proglasilo izvanredno stanje, a ukupan broj potvrđenih slučajeva je dostigao najmanje 704, od čega je 26 ljudi umrlo.

Prevencija i kontrola epidemije u SAD-u, kao jednoj od zemalja s najvišim medicinskom razinom na svijetu, nisu trebale biti u sadašnjoj situaciji. Očito je da procjena i reakcija američke vlade na epidemiju "korak kasnila". Kurt Campbell, nekadašnji pomoćni državni tajnik za azijsko-pacifičke poslove je nedavno iskreno istaknuo: "neobično stroge mjere koje je poduzela Kina protiv epidemije su nam osvojile mnogo vremena, no nisam siguran da smo ga učinkovito iskoristili."

Osim što su izgubile "prozor mogućnosti" protiv epidemije, SAD također su pokazale brojne probleme u objavi epidemijskih podataka, osiguranju medicinskih potrepština i dostavi potrepštine za hitne potrebe. Na primjer, američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) je nedavno proglasio zaustavljanje objave broja testiranja u cijeloj zemlji i broja potvrđenih slučajeva u svakoj državi, čime je izazvao široke kritike. Gdje je sad princip "otvorenosti i transparentnosti" kojisu pojedini njihovi političari neprekidno zagovaraju? Takvo ponašanje niti malo nije u skladu sa statusom te zemlje kao zemlje s razvijenom sustavom javne medicine.

Istovremeno, dvije glavne stranke u SAD-u se međusobno kritiziraju oko veličine proračuna za borbu protiv epidemije i epidemija je već postala oružje stranačke politike, a javni i društveni interesi su stavljeni po strani. Oko ključnog pitanja "koliko kutija za reagens testiranja je dostupno", između odgovora američke Administracije za hranu i lijekove (Food and Drug Administration) i Odjeljenja za zdravlje i ljudske usluge (Department of Health and Human Services) postoji velika razlika. Zbog nezadovoljstva na reakciju protiv epidemije je Andrew Cuomo, guverner New Yorka javno kritizirao saveznu vladu ... Politička polarizacija i duboke institucionalne nesuglasice u SAD su totalno otkrivena, a sve ovo je prouročilo da je mišljenje građana o virusu podijeljeno po stranačkim linijama, što će bez sumnje znatno opstruirati prevenciju i kontrolu epidemije.

Nedavno je dr. Bruce Aylward, visoki savjetnik glavnog tajnika Svjetske zdravstvene organizacije nakon 9 dana inspekcije u Kini, rekao medijima: "u Kini sam najviše čuo riječi 'spašavanje života, spašavanje života, spašavanje života!'" To je najveći prioritet kineske vlade u borbi protiv epidemije, a također je motiv da kineski društveni sustav potpuno iskoristi prednosti.

Zaista, svaka zemlja ima drukačji društveni sustav i borba svake zemlje protiv epidemije se treba prilagoditi konkretnoj situaciji. No, u bilo kakvom trenutku je ljudski život uvijek važniji od bilo čega. U ovoj situaciji su ideološke podjele, politizacija epidemije i ignoriranje odgovornosti na bilo koji način izrazito neodgovorni prema građanima i njihovim životima.

Uz neprestano povećavanje broja zaraženih slučajeva u svijetu je dr. Bruce Aylward rekao da svaki dan prima sve više telefonskih poziva i mnogi ga ljudi pitaju "kako je Kina uspjela? Što trebamo poduzeti?" Njegov odgovor je: "možete kopirati kineski način, no potrebni su brzina, sredstva, vizija i politička hrabrost."

Suočavajući sa rizikom epidemije koja se još uvijek širi, ne znamo mogu li i SAD pokazati taknu viziju i hrabrost?