Foto: Arhiva
Nedavno je New York Times opet objavio novi članak u kojem je navedeno da lokalne vlasti u kineskom Xinjiangu provode tzv. „karijernu transformaciju" i tjeraju građane Ujgure i pripadnike drugih nacionalnih manjina, na „prisilni" rad. Optužbi nedostaje osnovni zdrav razum i ignorira osnovne činjenice te namjerno krivo prikazuje posao lokalnih vlasti u smanjenju siromaštva i zapošljavanju. Bolje je da taj članak nazovemo fikcijom nego novinskim izvješćem.
Nestabilnost i siromaštvo su dvije strane istog novčića. Kada pogledamo cijeli svijet, područja koja trpe terorizam i ekstremizam su obično također u teškom gospodarskom stanju. Stoga, u suštini razvoj gospodarstva, povećanje zaposlenosti i otklanjanje siromaštva predstavljaju važne mjere za otklanjanje plodnog tla za terorizam i obnovu društvene stabilnosti i to je već opći konsenzus međunarodne zajednice.
Pod utjecajem prirodnih uvjeta, jednostavnosti gospodarske strukture i drugih čimbenika, Autonomna Regija Ujgura Xinjiang, posebno južni dio te regije gdje uglavnom žive nacionalne manjine, je duže vrijeme razmjerno zaostala u razvoju gospodarstva i društva. Prema lokalnim službenim podacima, prosječna stopa zaposlenosti radne snage u Kašgaru, Hotanu i Kizilsuu, odnosno tri prefekture u južnom Xinjiangu, je u 2012. iznosila samo 41,84%.
Kako bi suzbile prodor ekstremne misli u lokalnu zajednicu su vlasti te autonomne regije uzele povećanje zaposlenosti, smanjenje siromaštva i poboljšanje života građana kao prioritetne mjere s ciljem osiguravanja da je u svakom kućanstvu najmanje jedna osoba zaposlena. Istovremeno je u Kini 19 pokrajina postavljeno za partnerske pomoćnike Xinjianga te svake godine investiraju više od 15 milijardi yuana pomažući razvoju djelatnosti sa značajkama Xinjianga, čime se snažno promovira razvoj lokalnog gospodarstva i društva.
U proteklih 5 godina je 2,3147 milijuna stanovnika Xinjianga izašlo iz apsolutnog siromaštva, a stopa siromaštva je smanjena s 22,84% u 2014. na sadašnjih 6,51%. Na primjer, u Kašgaru je 2018., registrirana stopa nezaposlenosti u ruralnom području smanjena za 2,4%.
Međutim, u članku u New York Timesu nije niti riječju spomenuto poboljšanje života građana, već je povećanje zaposlenosti u Xinjiangu prikazano kao da su građani nacionalnih manjina dobili radno mjesto pod „prisilom" vlasti, što je čak opisano kao „katastrofa". Očigledno je da New York Times želi vidjeti stagnaciju gospodarskog razvoja u Xinjiangu i siromaštvo kod građana svih etničkih grupa, što više nego jasno pokazuje tamnu stranu njihovih očekivanja.
Oko pitanja „prisilnog rada", New York Times u svom članku nije proveo intervju s nijednim službenikom lokalnih vlasti, niti je podatke u članku moguće provjeriti. Njihov sugovornik i izvor informacije je Adrian Zenz, poznati i iskusni „antikineski stručnjak", a na više mjesta u članku su korišteni izrazi kao što su „moguće", „jednako" i druge spekulativne riječi, što uopće ne ulijeva povjerenje.
Druga apsurdnost u članku je povezivanje tzv. „radni projekat" s Centrom za obrazovanje i osposobljavanje za strukovne vještine, lažno navodeći kako je „nakon obuke mnogo osoba poslano na rad u tvornicama". No, činjenica je da je osnovni cilj Centra za obrazovanje i osposobljavanje povezivanje borbe protiv terorizma i ekstremizma s poboljšanjem života građana te nudi tečajeve namjene lokalnim potrebama, uključujući tečajeve za preradu obuće i odjeće i prehrambenih proizvoda, instalaciju elektroničkih uređaja, poduke u elektronici itd..
Nedavno su novinari Kineske medijske grupe, nakon istraživanja na licu mjesta u Xinjiangu, otkrili kako vježbenici nakon obuke u povezanim tečajevima generalno mogu pronaći posao ili se sami zaposliti i tako promjeniti svoje živote i situacij sovje obitelji. Npr., 26-godišnja Rukiya Yakup je novinaru rekla kako se počela baviti prodajom nekretnina s mjesečnom prihodom većim od 8000 yuana, što je prilično dobro na tom području. Parhat Rozi, povjerenik lokalnih vlasti u Kašgaru u Xinjiangu je 3. siječnja na odgovarajući pitanje novinara rekao da su ovi vježbenici isto poput drugih ljudi koji traže posao te potpisuju radni ugovor s poslodavcima a njihova prava su pod potpunom garancijom zakona države.
Činjenice nikako ne mogu biti prikrivene. Bez obzira kako zapadni mediji i političari kompiliraju romane i blate Xinjiang, svatko tko je posjetio ovu regiju će sigurno donijeti točan zaključak. Došla nam je 2020. Godina i Xinjiang će, zajedno sa drugim mjestima u Kini, istim korakom realizirati cilj sveobuhvatnog otklanjanja siromaštva i krenuti naprijed s više prosperiteta i stabilnosti. Suočena sa činjenicama, kompilirana tzv. izvješća iz zapadnih medija postaju samo apsurdne šale.
