Više od 100 "jastrebova" u Sjedinjenim Državama nedavno je potpisalo otvoreno pismo koje je napalo Kinu zbog onoga što su nazvali njenim nepoštivanjem načela i pravila trenutnog međunarodnog poretka. U pismu su također istaknuli prednosti sukoba s Kinom. Umorni klišeji ovih američkih političkih ličnosti iz Hladnog rata loša su maska za činjenicu da je najveća prijetnja međunarodnom svjetskom poretku američka hegemonija koju karakterizira unilateralizam, protekcionizam i osobni interesi.
S jedne strane, Sjedinjene Države su mahale svojom tarifom i izazivale trgovinske nesuglasice protiv Kine, Meksika, Kanade, Indije i Europske unije u flagrantnom kršenju svojih međunarodnih obveza prema Svjetskoj Trgovinskoj Organizaciji. S druge strane, Sjedinjene Države su se sukcesivno povukle iz raznih međunarodnih organizacija i ugovora. Među njima su Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda, UNESCO, Pariški sporazum o klimatskim promjenama i sporazum o nuklearnoj energiji. Posljedice tih poteza uključuju potkopavanje djelovanja IAEA-e i ometanje procesa reforme STO-a.
Razlog zbog kojeg Sjedinjene Države optužuju Kinu da zanemaruje trenutni međunarodni poredak je taj što Kina podupire globalni poredak u kojem su Ujedinjeni narodi i njegova povelja u srži, a ne globalni poredak Američkog prioritetai koji neki Amerikanci žele vidjeti. Zbog toga američki političari i potpisnici nedavnog otvorenog pisma ocrnjuju Kinu suočavajući se s naporima zemlje da nastavi mirni razvoj, zaštiti svoja legitimna prava i unaprijedi inicijative koje promiču globalno upravljanje. Njihov bijes odražava američke brige i strahove o usponu multilateralizma i sprječavanju američke hegemonije u različitim dijelovima svijeta.
Kina se zalaže za očuvanje i reformu postojećeg međunarodnog poretka. Ona je vodila razvoj inicijative Pojas i Put, koja povezuje nacije na način koji potiče zajednički rast kroz suradnju. Ona je čvrsto ojačala autoritet Ujedinjenih naroda i aktivno sudjelovala u međunarodnim mirovnim operacijama. I desetljećima je radila na otvaranju svoje ekonomije i unapređivanju uzroka ekonomske globalizacije.
Jedna zemlja ne može donositi odluke o međunarodnom poretku i globalnom sustavu upravljanja. Umjesto toga, to su odluke koje svi sudionici moraju donijeti kroz raspravu. Ideja da svijet treba upravljati u skladu s unipolarnim američkim hegemonijskim sustavom zastarjela je i predstavlja ozbiljnu prijetnju svjetskoj stabilnosti. Zbog toga sve zemlje trebaju poduzeti konkretne mjere kako bi odlučno podržale međunarodni poredak usredotočen na načela Povelje Ujedinjenih naroda i promicale kolaborativni i racionalni razvoj naših zajedničkih globalnih institucija.
