Na nedavnoj Konferenciji Camden u Maineu u Sjedinjenim Američkim Državama s ovogodišnjim foksum na pitanje "Je li ovo stoljeće Kine?", je Martin Jacques, viši suradnik na Sveučilištu Cambridge i gostujući suradnik na sveučilištima Tsinghua i Fudan održao govor pod naslovom "Kakva će Kina biti kao velika sila?".

U govoru je Jacques postavio pitanje: Kakva će Kina biti kao velika sila? To pitanje je oblikovano u kontekstu dvije velike promjene koje su se odigrale u proteklom desetljeću. "Prvo, odvio se pad Sjedinjenih Američkih Država, koji je izazvan ili naglašen zapadnom financijskom krizom. I drugo, odvio se rast Kine, ponovno nakon zapadne financijske krize i udvostručenje veličine Kine, odnosno kineskog gospodarstva u idućih 10 godina, uspoređujući s američkim gospodarstvom, uz rast od otprilike 10% u tom razdoblju."

Pod novim vodstvom, rekao je Jacques, "se dogodila promjena u kineskoj vanjskoj politici, a Kina se pomaknula s uloge "primatelja globalizacije" u "proizovđača i oblikovatelja globalizacije."

Rekao je da je promjena izazvala zapadno nerazumijevanje Kine, jer "nismo vjerovali da je održiva, a sad mislim da se trebamo suočiti s činjenicom da je ovo značajna promjena koja se odvija i nekako joj trebamo dati smisao, shvatiti je."

Jacques je govorio o četiri ključne razlike, od kojih je prva vezana uz temeljni princip nacionalne države. "Kina nije na jednostavan način nacionalna država," rekao je. "Kako bi razumjeli Kinu, moramo je razumjeti, po mom mišljenju, ne kao primarno nacionalnu državu, već primarno kao civilizacijsku državu."

Druga ključna razlika koju Jacques prepoznaje je zemljina decentralizacija upravljanja. "Istaknuo je dugačko razdoblje carske vladavine kada je država držana zajedno na temelju onog što je nazvao "jedna civilizacija, mnogo sustava," Treće, ističući istraživanje Pew Global Attitudesa o nivou zadovoljstva Kineza po pitanju kineskog upravljanja, Jacques je rekao da sustav "uživa u velikoj razini podrške i legitimacije." Posljednja od četiri razlike između koncepta države u Kini i na zapadu je vezana uz način na koji vide svoju ulogu u svijetu.

Govoreći oko odnosima Kine sa svijetom u razvoju, Jacques je rekao da je to veći strateški prioritet za Kinu od bilateralnih odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama. Rekao je da, uzevši u obzir da će globalni jug činiti 67% BDP-a do 2030, veze Kine sa svijetom u razvoju su dio onog što će je činiti velikom silom u godinama koje dolaze. Također je istaknuo ulogu inicijative Pojas i put u preobrazbi globalnog upravljanja."

Također misli da je Kina "naučila mnogo baveći se sa svijetom u razvoju." Entuzijazam zemalja duž Pojasa i puta dolazi iz prepoznavanja mogućnosti za preobrazbu koje nudi. Jacques je priznao da se Kina susrela s problemima kod provedbe Pojasa i puta, no ti problemi nisu dovoljno teški da bi ugrozili inicijativu.

Jacques je završio s jasnom porukom Sjedinjenim Američkim Državama. Kada je riječ o tehnološkoj inovaciji, Sjedinjene Američke Države će trebati živjeti u svijetu, rekao je, gdje je Kina natjecatelj. Uspon Kine kao velike sile će zahtijevati od zapada i Sjedinjenih Američkih država da se nose s novim oblicima suradnje, ali i suparništva.