Kina i Italija su u subotu, tijekom državnog posjeta predsjednika Xi Jinpinga, potpisale memorandum o razumijevanju za zajedničko unapređenje izgradnje inicijative Pojas i put. Dvije zemlje su u zajedničkoj službenoj izjavi objavljenoj isti dan poručile da su spremne povećati usklađenje inicijative Pojas i put i Trans-europskih prometnih mreža te produbiti suradnju oko luka, logistike, pomorskog prijevoza i drugih područja.
Talijanski plan za sudjelovanje u inicijativi je ranije privukao raširenu medijsku pažnju, a neki mediji su bili zabrinuti oko geopolitičkih implikacija inicijative Pojas i put i uzbunjeni što se zemlja članica G-7 pridružuje. Ti kritičari su tvrdili da bi odluka o pridruživanju Pojasu i putu mogla negativno utjecati na jedinstvo Europske unije. Pripisali su brze pregovore oko memoranduma o razumijevanju prema Kini prijateljskoj protusustavnoj koalicijskoj vladi u Italiji i pozvali tvorce politike da ne donose ishitrene odluke i poduzmu pažljivu analizu rizika.
Kao velika sredozemna zemlja, Italija zna kako su joj vrijedne luke i koliko važna može biti kao most između Europe i Azije. Veliki udio trgovine robom između Kine i Europe se izvodi teretnim brodovima, a luke u Italiji su najpogodnija ulazna točka za robu koja s istoka i juga putuje na zapad Europe. Zbog toga je oživljavanje luke u Veneciji ključan projekt za Italiju. Blizu je velikih središnjih europskih trgovinskih središta kao što su Slovenija i Mađarska, što je čini konkurentnom alternativom lukama u zapadnoj Europi.
Gospodarska suradnja između Italije i Kine ima potencijal proširiti se izvan bilateralnih veza: Italija je predložila suradnju s Kinom na tržištima trećih strana u Africi radi unapređenja prosperiteta u toj regiji, što će smanjiti i pritisak afričke migracije prema Europi.
Europske brige su usredotočene na jedinstvo Europske unije, koja je već pod pritiskom radi neuravnoteženog razvoja država članica, među ostalim unutarnjim pitanjima. Te brige su utemeljenije od onih Sjedinjenih Američkih Država, ali još odražavaju mentalitet Hladnog rata i ne uspijevaju ispravno procijeniti strateške namjere Kine. Za Kinu svakako ima smisla surađivati s EU-om na zaštiti multilateralizma, budući da EU želi učvrstiti svoj položaj kao jednog od stupova višepolarnog svjetskog poretka koji je pod prijetnjom rastućeg protuglobalizacijskog osjećaja.
Kina nema političke volje ni mogućnosti pretvoriti inicijativu Pojas i put u geopolitički aranžman. Zemlja je u razvoju usredotočena na svoje razvojne ciljeve. Njena duga povijest nemiješanja u unutarnje poslove drugih zemalja također pokazuje kako nije voljna upustiti se u igre moći, a kamoli stvoriti potpuno novu strukturu moći.
