Kada je riječ o regionalnim pitanjima, članice Šangajske organizacije za suradnju su potpisale, između ostaloga, i dva akcijska programa. Oni uključuju trogodišnji nacrt suradnje u borbi protiv terorizma, separatizma i ekstremizma, kao i petogodišnji plan za provedbu 'Sporazuma o dugoročnim dobrosusjedskim odnosima, prijateljstvu i suradnji'. Jedan se bavi sigurnosnim prijetnjama, dok se drugi bavi područjima koja uključuju razvoj i uzajamno povjerenje.
10. lipnja 2018. - Kineski predsjednik Xi Jinping (šesti po redu desno ispred) pozira za grupnu fotografiju s ostalim čelnicima i gostima uoči 18. sastanka Vijeća šefova država članica Šangajske organizacije za suradnju u Qingdaou, obalnom gradu u pokrajini Shandong na istoku Kine. [Foto: Xinhua]
Kada je riječ o globalnim poslovima, Deklaracija iz Qingdaoa Šangajske organizacije za suradnju poziva na 'novi tip međunarodnih odnosa' koji okružuju ideju izgradnje 'zajednice zajedničke budućnosti za čovječanstvo'.
Dvodnevni događaj raspršio je ranije sumnje i 'upozorenja' kako proširenje članstva toga bloka može dovesti do neslaganja. Deklaracija iz Qingdaoa naglašava kako je 'uključivanje Indije i Pakistana suradnju na različitim područjima podiglo na novu razinu'.
Uz širenje Šangajske organizacije za suradnju, odnosno prošlogodišnju uključivanje Indije i Pakistana, ova regionalna grupacija sada čini 40% svjetske populacije, gotovo 20% globalnog BDP-a i 22% svjetske mase našega planeta. To je iznimno raznolika skupina, pri čemu mnogi članovi imaju različita gledišta u područjima kao što su politika, kultura, ideologija, etnička pripadnost, religija i jezik. Ukratko, svaki član je različit, ponekad s vlastitim sporovima oko pitanja poput granica, terorizma, etničkih ili vjerskih pitanja.
No, tijekom dvodnevnog događaja u Qingdaou nije bilo nesklada, tzv. 'rivala' koji pokazuju oboje toleranciju i uključenost unutar okvira te organizacije.
Pokazivanje jedinstva bio je u oštrom kontrastu s neslaganjem na summitu G7 koji je gotovo u isto vrijeme održan u Kanadi, gdje je jedan čelnik nazvao drugoga 'nepoštenim i slabim', žaleći se da mu 'je zabijen nož u leđa'. Ovaj 'rat riječima' među razvijenim zemljama koje su istomišljenice doveo je do neuspjeha objavljivanja zajedničkog priopćenja zbog razlika u trgovini, klimi i prethodnim sporazumima.
Pa zašto onda Šangajska organizacija za suradnju uspijeva dok se G7 muči?
Postoji dugačak popis razloga. Ipak, većina se može svesti na nekoliko ključnih razloga.
Šangajska organozacija za suradnju nastoji biti uključiva, s razumnim ciljevima koji se postavljaju i raspravljaju. Njezini članovi djeluju manje zabrinuti kada je riječ o upiranju prstima i više su usmjereni na iznalaženje rješenja oko stvarnih pitanja. Šangajska organizacija za suradnju se također izdvaja kada je riječ o njezinoj jednakosti. Unatoč razmjeru raznolikosti među različitim članicama u smislu gospodarske i političke snage, svaki glas među njezinim članicama ima jednaku težinu među skupinom kada su u pitanju njihove briga ili ideje. Članovi te organizacije također pokušavaju postići konsenzus, umjesto da guraju vlastite interese unutar skupine.
Sve ovo je vidljivo u njezinom temeljnom načelu odnosno 'šangajskom duhu', koji je naveden u Povelji Šangajske organizacije za suradnju odnosno 'uzajamno povjerenje, uzajamna korist, jednakost, međusobne konzultacije, poštivanje kulturnih raznolikosti i želja za zajedničkim razvojem'.
Čak i prije njezina utemeljenja 2001., članovi Šangajske petorke (prethodnika Šangajske organizacije za suradnju osnovane 1996.) su radili na rješavanju problema malo po malo, jedan za drugim. A sada, proširena Šangajska organizacija za suradnju to prepoznaje kao svoju imovinu i govori o izgradnji regionalne zajednice zajedničke budućnosti.
Hoće li to biti primjenjivo kao vizija za globalno upravljanje? Skupina od 20 može poslužiti kao poligon za testiranje jer okuplja i razvijena te gospodarstva u nastajanju sa svih kontinenata i sa svim znanjima.
