Novogodišnji doček u kineskoj prijestolnici ovoga puta prošao je mnogo tiše negoli su to njegovi stanovnici navikli. Naime, s obzirom na zabranu paljenja vatrometa unutar pete pekinške obilaznice, izostali su bučni dočeci na otvorenom i uobičajena natjecanja susjeda u tome tko će ispaliti više petardi ili se pobrinuti za što bolji vatromet.

Većina stanovnika, posebice središnjeg dijela grada, odlučila se na slavlje po kućama uz tradicionalno pripremanje ukusnih jaozija, dugih rezanaca, ribe i mnogih drugih delicija. Točnije rečeno onih koje se jedu na ispraćaju stare, odnosno dočeku nove godine kako bi se osigurali sreća i blagostanje u novom ciklusu.

S obzirom na uobičajeno vjerovanje kako se prvoga dana nove godine ne bi smjelo uzimati metlu u ruke jer se na taj način može 'pomesti sreća' mnogi Kinezi, a i stranci, zaboravljaju na čišćenje te sa svojim obiteljima i rodbinom nerijetko odlaze na sajmove po pekinškim hramovima.

Posjet nekom od njih, tijekom prazničnih dana povodom ulaska u novu godinu po lunarnom kalendaru, običaj je kojeg se pridržavaju svi Pekinžani, došljaci iz cijeloga svijeta koji u njemu žive, ali i turisti.

Hramski sajmovi sastoje se također od uprizorenja različitih carskih ceremonija koje su bile karakteristične za obilježavanja dolaska Proljetnog festivala u davna vremena, te od različitih improviziranih trgovina, štandova s hranom i igrama u kojima posjetitelji mogu iskušati svoje vještine i sreću.

Nekoć su oni predstavljali ritual koji uključuje molitvu za sreću i blagostanje u nadolazećoj godini, zabavu i kupnju. Njihova povijest održavanja u Pekingu se može pratiti još od razdoblja dinastije Liao (907. – 1125.)

Njihov postanak originalno je vezan uz religijske aktivnosti po hramovima uz određene komercijalne aktivnosti. No, oni su polako s vremenom postali 'tržnice' i zabavni događaji za stanovništvo, dok je religijska komponenta postala manje važna.

Stranci koji žive u Pekingu, kao i turisti, vole posjećivati ove sajmove s obzirom da na njima, osim doživljaja kineske kulture, postoji i jedinstvena prigoda da se kuša ukusna kineska hrana.

Jedan od svakako najpoznatijih parkova i hramova za ovu prigodu je Hram zemlje (Ditan), u samom središtu prijestolnice i u neposrednoj blizini hrama Yonghe, ili lamaističkog hrama koji je inače omiljena turstička atrakcija u glavnom gradu Kine.

Sajam u njemu je jedan od najpopularnijih i onih s najdužom tradicijom u Pekingu. Preko milijun posjetitelja prođe njime svake godine tijekom obilježavanja dolaska nove godine po lunarnom kalendaru.

Posjetitelji su tamo i ovoga puta u rano jutro imali priliku vidjeti prikaz ceremonije odavanja počasti i prinošenja žrtava bogu zemlje koji je vezan uz običaje iz dinastije Qing. Osim toga upriličene su i razne folklorne priredbe, lutkarske zabave, izložbe tradicionalnih vrsta umjetnosti, plesne i akrobatske predstave. Brojni štandovi se obilovali tradicionalnom hranom, raznim rukotvorinama i suvenirima.

Od desetak najpoznatijih pekinških sajmova mi smo se ove godine uputili u posjet trima. Osim Ditana, oko naše kamere posjetilo je i hram Dongyue odnosno kompleks Badachu.

U jednom od najpoznatijih taoističkih hramova bili smo dio tzv. kulture 'Fu' odnosno dobre sreće koja je središnji dio obilježavanja Proljetnog festivala na tom sajmu. U Badachuu smo čuli i kako se izvodi yaohe, odnosno tradicionalna vještina stara stoljećima, koja zvuči kao pjevanje i koju su trgovci nekoć koristili kako bi što bolje prodavali svoju robu.

Ukoliko vas put tijekom novogodišnjih blagdana ikada nanese u Peking, nikako nemojte propustiti posjetiti neki od ovih sajmova.