Changjiang riječni znanstveni istraživački institut Changjiang Komisije za vodene resurse donio je zaključke nakon analize rezultata istraživanja u srcu visoravni Qinghai-Tibet ovog ljeta.
Istraživanje instituta je pokazalo kako se jezera u području povećavaju, a broj biljki i divljih životinja je narastao kroz proteklih 10 godina.
Gornji tok Jangcea je dio Sanjiangyuana (zemlje triju rijeka), doma gornjih tokova Jangcea, Žute rijeke i Lancanga (Mekonga). S krhkim ekosustavom, Sanjiangyuan nosi nadimak "Vodeni toranj Azije".
Od 1989. do 2015., tri su glavna jezera u Rezervatu prirode Hol Xil koji je smješten u toj regiji narasla. Veličina jezera Hoh Sai je narasla na 326 kvadratnih kilometra s 259 kvadratnih kilometara, jezero Haiding Nor se proširilo na 77 kvadratnih s 38 kvadratnih kilometra, dok se jezero Yan gotovo učetverostručilo, prema riječima Tana Debaoa s instituta.
Godina 2003. označila je početak poboljšanja, rekao je Tan. "Tri su jezera odvojena. No sada se u kišnoj sezoni povežu," rekao je Tan.
Uz to, obična trava, koja je nekad bilo vrlo oskudna, se proširila u brdska područja u zadnjih nekoliko godina, rekao je Tan.
Populacija ugroženih životinjskih vrsta, kao što je tibetanska antilopa ili snježni leopard, se također povećala. Kroz zadnjih 20 godina, broj tibetanskih antilopa popeo se s 40,000 na skoro 200,000 na visoravni Qinghai-Tibet,
Tan je pripisao poboljšanu situaciju povećanim tempreaturma i kišama. Dnevna prosječna temperatura, te najviša i najniža temperatura na izvoru Jangcea su značajno porasle, prema podacima sakupljenima iz osam nadzornih postaja kroz zadnjih 60 godina.
Statistika Nacionalnog meteorološkog ureda pokazuje kako su padaline u području te regije na visinama preko 4,000 metara iznad površine mora rasle prosječnih 1,68 milimetara godišnje od 1961. do 2014.
Međutim, Tan je upozorio kako dugotrajne posljedice klimatskih promjena zahtijevaju dajnje praćenje i istraživanje.
Na primjer, ako unutarnje slano jezero, koje se povećava, počne uticati u pritok Jangcea, rekao je Tan, "Moramo biti svjesni utjecaja koji će to imati na Jangce."
Velikodušna vladina potrošnja na obnavljanje okoliša u području Sanjiangyuana je još jedan čimbenik koji stoji iza poboljšanog okoliša.
Kina je osnovala Rezervat prirode Sangjiangyuan 2000. Pet godina nakon toga 7.6 milijardi juana (1.1 milijardu američkih dolara) vrijedan konzervacijski projekt je pokrenut u regiji. U siječnju 2014. drugi stupanj konzervacijskog projekta je započeo s financijskom podrškom od 16 milijardi juana,
Zahvaljujući tim naporima, pokrivenost šumom u Sanjiangzunau se povećala s 3.2% na 4.8% u 2012., te se očekuje kako će dostići 5.5% do 2020.
Najnoviji plan za pomoć u boljoj zaštiti i upravljanju prirodnim resursima i divljim životom je učiniti područje nacionalnim parkom velikim 123,100 kvadratnih kilometara u pet godina. Mnogo turističkih i obrazovnih projekata će biti ograničeno na rubove parka, kako bi se na najmanju moguću mjeru sveo utjecaj ljudske aktivnosti.
