Starica iz SAD-a promatra natpis na vratima u Changzhou, pokrajina Jiansu, 5. veljače 2016. [Photo: CFP]
Veliki broj stranac u Kini tijekom Blagdana proljeća, najvažnijeg blagdana u godini, koristi priliku za učenje o Kini i njezinom narodu.
"Hongbao (crvne kuverte) i vatromet."
"Jedenje jiaozija (kineski valjušci), gledanje programa na CCTV-u, darivanje hongbaoa djeci i sav ovaj vatromet."
"Nošenje tradicionalnog odijela Tang i novogodišnji pozivi prijateljima i obitelji."
Živjeti u stranoj zemlji može biti vrlo uzbuđujuće, izazovno, a ponekada i vrlo zbunjujuće iskustvo u životu osobe.
Ricardo Akonso, 27-godišnji medijski radnik iz Velike Britanije, u Pekingu radi već dvije godine.
Prema njegovim riječima, Peking je uglavnom napučen i u žurbi, ali je i prigodan i otvoren kao i ostale međunarodne metropole. No, tijekom blagdanske sezone, grad postaje miran.
Akonso je također zadivljen vatrometom koji se obično može vidjeti i čuti tijekom Blagdana proljeća.
"Ovdje postoji luda količina pirotehnike. Kao da je rat ili nešto slično. Zaluđujuće je glasno i ne možete dobro spavati. Živio sam u Dongzhimenu u maloj zgradi. Činilo se da su svi stanari koristili toliko puno pirotehnike te je bilo vrlo glasno, ali je istovremeno bilo i 'cool'!"
Riječ "cool" teško da može sažeti odnos svakog stranca prema pirotehnici. Neki čak tvrde da cijeli grad izgleda kao bojno polje. I kada se najmanje nadate - buuuuum!
Za razliku od zapadnjaka koji više cijene vizualne aspekte vatrometa, Kinezi glasnoću smatraju dobrom, s obzirom na to da su u drevna vremena vjerovali da bukom tjeraju zle duhove.
Diego Torres, koji sada živi u Madridu, studirao je u Pekingu više od 6 godina. Posebno je spomenuo da dugi praznici ljudima, posebno mlađoj generaciji, pružaju više opcija.
"Mladi Kinezi ustinu vole provoditi vrijeme sa svojom rodbinom, ali sada također iskorištavaju blagdana kako bi bili sami.
Možda prvo provedu nešto vremena s obitelji, a onda putuju sa svojim partnerima. Možete uočiti puno tradicija, ali postoji i puno slobodne volje i inovacija.".
U međuvremenu, za strance koji su ušli u brak s Kinezima, iskustvo može biti vrlo drugačije.
Lee Na Dan iz Južne Koreje živi u Pekingu od 2008. i sada je kineski zet.
Iako ima azijsko porijeklo, što uključuje običaje proslave lunarne Nove godine, korejski i kineski blagdani nisu slični.
"U Koreji ne jedemo dumplinge za lunarnu Novu godinu, to se razlikuje u odnosu na Kinu. Mi imamo svoju tradicionalnu hranu: vrsta juhe s komadićima kolača od riže. Također se kartamo s obitelji, kao i Kinezi. No, mi se vraćamo svojim domovima oko 8 ili 9 sati navečer. Ne postoji običaj ostajanja budnim dugo u noć na Staru godinu.".
Anurbanda iz Šri Lanke u Kini živi više od 20 godina. Oženjen je za Kineskinju. On proslavlja dvije nove godine u svakoj od zemalja.
Objasnio je da njegova obitelj u Šri Lanci novu godinu slavi 14. travnja.
"U Šri Lanci obično ne posjećujemo svoje rođake na Staru godinu. Prvoga dana Nove godine, parovu prvo posjećuju suprugove roditlje, a nakon toga suprugine. Ja imam petero braće. Na prvi dan Nove godine, moja braća dovode svoje supruge i djecu u kuću moje majke. Tako da je to oko 30 osoba u jednoj sobi. Jedemo svako jelo zajedno. Najveći problem nam je to što nam lonci za kuhanje nisu dovoljno veliki!".
Kina i Šri Lanka imaju različite tradicije tijekom novogodišnjih blagdana. Većina Kineza vjeruje da bi supruga Blagdan proljeća trebala provoditi s roditeljima svoga supruga, a njezine roditelje će posjećivati sinovi i snahe. Međutim, zbog politike jednoga djeteta iz 1979., većina mladih parova su jedina djeca.
Zato mladi parovi sad Blagdan proljeća slave tako što svake druge godine posjećuju jednu od obitelji, a roditelji supružnika putuju također u posjet.
Kineski Bladan proljeća započinje na lunarnu Staru godinu i završava Blagdanom lampiona. Stranci u Kini mogu sudjelovati u tradiciji gledanja lampiona, odgonetavanja zagonetki i kuhanju slatkih kineskih valjušaka, što im pomaže u shvaćanju kineske drevne kulture.
Uredio: Franjo
