ZAGREB, 4. studenog (Xinhua) -- U zagrebačkom kinu Europa u utorak je predstavljena monografija međunarodno poznatog i priznatog hrvatskog redatelja Veljka Bulajića čiji je film Bitka na Neretvi vidjelo više od 350 milijuna gledatelja diljem svijeta.

Dugoočekivana monografija s naslovom Vlakom bez voznog reda u povijest filma, nazvana prema njegovu prvom dugometražnom i jednom od najpoznatijih filmova (Vlak bez voznog reda, op. prev.) kojeg je snimio nakon što se skrasio na istoku Hrvatske odakle je iz Crne Gore došao nakon Drugog svjetskog rata.

Ovaj 87-godišnji ''vitalan i plodan'' umjetnik, kao što je rečeno prilikom uvodnog govora u kinu Europa, je kinematografski rekorder bivše Jugoslavije. Naime, više je ljudi vidjelo Bitku na Neretvi nego li sve ostale jugoslavenske filmove snimljene i prikazane od 1945. do 1990. Ratni film Kozara, snimljen sedam godina prije ove spomenute uspješnice, pogledalo je čak 150 milijuna ljubitelja sedme umjetnosti.

Bitka na Neretvi premijerno je prikazana 1969. te je proglašena jednim od deset najboljih ratnih filmova u svjetskoj kinematografiji od strane filmskih redatelja, producenata i kritičara iz čak 62 zemlje. Čak je i veliki Pablo Picasso, dirnut porukom filma, naslikao plakat za njega.

''Neretvu sam pripremao dugo. Trebalo mi je dvije godine zato jer sam uvijek osjećao da je improvizacija najskuplji sport.'' - istaknuo je Bulajić za novinsku agenciju Xinhua u svom nedavnom, ekskluzivnom intervjuu.

Za one koji nešto manje znaju o ovom filmu trebamo naglasiti da je on rađen kao nastavak već spomenute Kozare snimljene 1962.

''Iskustvo stečeno pri snimanju Kozare donijelo mi je odlučniji pristup. Kao dodatak, priča sama po sebi je fanstastična - bitka za ranjenike pri čemu se vojska ne štedi nimalo kako bi ih spasila.'' - dodao je proslavljeni hrvatski redatelj.

Bulajić je pritom istaknuo kako je prilikom rada na ovom filmu imao veliku podršku produkcijskih kuća iz Njemačke, Italije i SAD-a.

''Bio je to najskuplji film u Europi i jedan od najskupljih u SAD-u u to vrijeme.'' - priča Bulajić čija je impresivna lista glumaca tada uključivala proslavljena holivudska imena poput Yula Brynnera, Hardyja Kruegera, Franca Nera i Orsona Wellesa.

Redatelj jednog od najpoznatijih ratnih filmova svih vremena nije propustio priliku istaknuti kako su glumci tada bili veoma skromni te je zbog toga s njima bilo lako raditi.

Yul Brynner je, kako hrvatski redatelj priča, primjerice bio jako brižan. Spavao je tada u maloj sobi u bosanskohercegovačkom Gornjem Vakufu. Svi su oni bili disciplinirani i profesionalni. Svako jutro su zajedno u kombiju dolazili na lokacije na kojima se snimalo.

Jedan od mitova o filmu je i taj da je filmska ekipa izgradila most preko Neretve te ga raznesla samo zbog potreba snimanja. No, Bulajić tvrdi kako je istina u potpunosti drukčija.

''Most je bio postavljen na pruzi koja je povezivala Sarajevo i Dubrovnik. Tračnice su u međuvremenu uništene te više nisu bile u uporabi. Imali smo sreće jer je most bio identičan onome koji je originalno uništen za vrijeme rata. Mi smo platili općini Jablanica da izgradi drugi. Uništavanje mosta snimili smo s desecima kamera u isto vrijeme.'' - ispričao nam je Veljko Bulajić.

Most koji se i danas nalazi u Neretvi služi kao spomenik velike bitke u Drugom svjetskom ratu gdje se turisti rado zaustavljaju i fotografiraju.

S druge strane i sam Bulajić je na vlastitoj koži osjetio strahote navedenog rata s obzirom da je tada izgubio brata.

''Moj stariji brat je bio na željezničkoj stanici u Crnoj Gori kada su saveznici talijanskih fašista usmjerili vlakove prema Neretvi. Moj ih je brat nazvao izdajicama nakon čega ga je jedan od njih ozbiljno ozlijedio te je on kasnije od posljedica ozlijeda preminuo.'' - ispričao je hrvatski redatelj tihim glasom.

Čitava njegova obitelj tada je poslana u logor talijanskih fašista, no u isto vrijeme on je svjedočio i partinzanskom duhu te velikoj želji da se pobjedi u ratu.

''Bilo je to teško i bolno vrijeme. Ne želim da se nikada više ponovi.'' - naglasio je.

Njegova filmska raznovrsnost te osjećaj za patnju i žrtvu za druge također se dobro vidi i u dokumentarnom filmu Skoplje 63 gdje su zabilježene tragične posljedice strahovitog potresa koji je te godine potresao Makedoniju. Upravo za taj film Bulajić je dobio niz nagrada, između ostalog nagradu UNESCO-a te Zlatnog lava i Grand Prix u Veneciji, kao i glavnu nagradu na filmskoj smotri u Monte Carlu.

No, ono što nas u ovom trenutku iznimno veseli jest činjenica da on nije odustao od ideje, koju je javno obznanio prije osam godina, da snimi dokumentarni film o suvremenoj Kini.

Uredila: Franka