Filozofija je sustavno reflektirajuće razmišljanje o životu. U procesu razmišljanja, mislilac je obično uvjetovan okolinom. Kao dio sredine, život osjeća na jedan određen način, a u njegovoj filozofiji ocrtavaju se određena težišta i propusti što nadalje utjelovljuje karakteristike te filozofije.

To vrijedi ne samo za pojedinca, već i za cijele nacije. Stoga ćemo u ovom poglavlju nastojati reći nešto o geografskoj i gospodarskoj pozadini kineske nacije kako bismo, prije svega, pokušali pokazati što i kako kineska civilizacija općenito, a zatim kineska filozofija zasebno, u suštini sažimlju.

Geografska pozadina kineske nacije

Konfucije je u svojim Analektima istaknuo kako „mudar čovjek uživa u vodi; dobar čovjek uživa u planinama. Mudar se čovjek pokreće, dobar miruje. Mudri su sretni, dobri izdržljivi." Među ovim redovima krije se bitna razlika između drevnih Kineza i drevnih Grka.

Kina je, prije svega, kontinentalna zemlja. U drevna vremena Kinezi su bili uvjereni kako njihova zemlja predstavlja cijeli svijet. U kineskom jeziku postoje čak dva izraza koja imaju značenje „svijeta". Jedan je 天下 (pinyin: Tian Xia), u prijevodu „sve ispod neba", a drugi 四海为家 (pinyin: Si Hai Wei Jia), u prijevodu „sve između četiri mora". Za primorske zemlje, poput Grčke, vjerojatno su ovakvi izrazi kao sinonimi u potpunosti nezamislivi. No, kineskom jeziku dogodio se Bui, i to s razlogom.

Od vremena Konfucija do kraja prošlog stoljeća, kineski mislioci nisu imali prilike odvažiti se na putovanja na otvorenoj pučini. Ako uzmemo u obzir pojam daljine modernog doba, Konfucije i Mencije nisu živjeli daleko od mora. No, u Analektima Konfucije spominje more tek jednom: „Ako moj način ne prevlada, otisnut ću se na more na splavi. Onaj koji će ići sa mnom je Chung Yu."

Chung Yu je bio učenik Konfucija poznat po svojoj hrabrosti i odvažnosti, a navodno je bio vrlo zadovoljan čuvši riječi svog učitelja. Konfucije, s druge strane, nije pokazao zadovoljstvo Chungovim iskazanim entuzijazmom te je izjavio: „Chung Yu je hrabriji od mene. Ne znam što raditi s njim."

Mencijevo spominjanje mora također je bilo vrlo oskudno. „Onaj koji je more vidio, teško će razmišljati o bilo kojim drugim vodama; a onaj koji je zalutao na vrata mudraca, teško će razmišljati o riječima bilo koga drugog." Mencije nije nimalo bolji od Konfucija, koji je mislio samo o „plutanju na moru". Kako li se samo to razlikuje od Sokrata, Platona i Aristotela, koji su živjeli u primorskom području i lutali od otoka do otoka!

Gospodarska pozadina kineske nacije

Drevni kineski i grčki filozofi ne samo da su živjeli u različitom geografskom okruženju nego i

u različitim gospodarskim uvjetima. Kina je, kako smo već napomenuli, prije svega kontinentalna zemlja, stoga su Kinezi za život mahom zarađivali zemljoradnjom. Čak i danas više od 50 posto građana živi u seoskim sredinama. U poljoprivrednoj državi komad zemlje predstavlja primarni temelj bogatstva. U skladu s tim, kroz kinesku povijest, socijalne i gospodarske ideje, kao i politike, bile su usredotočene na korištenje i raspodjelu zemljišta.

U jednoj takvoj gospodarskoj slici, poljoprivreda je jednako važna u vremenima mira i ratovanja. U razdoblju Zaraćenih država (480. – 220. god.pr.Kr.), Kina je bila podijeljena na mnogo feudalnih kraljevina, a svako od njih je posebnu pozornost pružala takozvanim umjetnostima poljoprivrede i rata. Konačno, kraljevina Qin, jedna od sedam vodećih država u to vrijeme, stekla je nadmoć i u poljoprivredi i ratu te porazila ostalih šest država i donijela ujedinjenje Kini po prvi puta u njenoj povijesti. (Dinastija Qin 221.-207.g.pr.n.e. )

U društvenom i gospodarskom razmišljanju kineskih filozofa, postoji razlika u onome što oni nazivaju „korijenom" i „granom". Korijen se odnosi na poljoprivredu, a grana na trgovinu. Razlog tome je povezivanje poljoprivrede s proizvodnjom, a trgovine s razmjenom. Trgovinska razmjena zahtijeva poljoprivrednu proizvodnju.

U poljoprivrednoj zemlji, poljoprivreda je glavni oblik proizvodnje, a time su kroz cijelu kinesku povijesti, sve društvene i gospodarske teorije i politike pokušale naglasiti korijen i omalovažiti granu.

Oni koji su se bavili „granom", odnosno trgovci, iz navedenih razloga bili su ozbiljno prezreni u društvu. Pripadali su posljednjem i najnižem od četiri tradicionalne društvene klase. Ostale tri činile su ugledne učenjake, zemljoradnike i obrtnike. Učenjaci su uglavnom bili i zemljoposjednici, a zemljoradnici seljaci koji su obrađivali zemlju. To su bila časna zanimanja u staroj Kini, a obitelj s „tradicijom učenja i zemljoradnje" bila je na ponos.

Iako učenjaci nisu obrađivali zemlju, kao vlasnicima zemljišta njihova sudbina bila je usko vezana uz poljoprivredu. Dobra ili loša žetva značila je njihovu dobru ili lošu sudbinu. Stoga su njihova reakcija na svemir i njihov pogled na život bili u suštini jednaki zemljoradnicima. Njihovo obrazovanje omogućilo im je izražavanje osjećaja zemljoradnika koji nisu bili u stanju to opisati sami za sebe. Upravo ovo izražavanje preuzelo je formu kineske filozofije, književnosti i umjetnosti.

Prevela: Helena

Uredila: Tereza