Zaštita okoliša je naglašena kao jedan od prioriteta kineske vlade kada je riječ o razvoju udaljenih jugozapadnih područja Autonomne regije Tibet.

Nazvana "Krovom svijeta", visoravan Qinghai-Tibet obuhvaća Qiangtang.

Qiangtan je najveći kineski prirodni rezervat u Tibetu.

Smješten je na sjeverozapadnom dijelu Autonomne regije, pokrivajući najviše vrhove na zemlji, kao i dijelove bazena Tarim i ekstremne zapadne regije Kine.

Na nadmorskoj visini većoj od 5 tisuća metara i s površinom od gotovo 300 tisuća četvornih kilometara, Qiangtang je gotovo tri puta veći od pokrajine Jiangsu.

Karma Tsedrup, jedan od lokalnih dužnosnika za zaštitu okoliša, izjavio je kako je Qiangtang ekološki jedinstven te da to utječe na sve regije koje ga okružuju.

"Prirodnim rezervatom Qiangtang dominira posebni ekosustav. To znači da regija igra ključnu ulogu u klimatskim promjenama u Kini i ostalim dijelovima jugoistočne Azije.".

Qiangtang je jedan od 47 prirodnih rezervata u Tibetu koji pokrivaju površinu od ukupno 400 tisuća četvornih kilometara.

Tibet je jedno od područja Kine koje ima izobilje vode.

Jezera u regiji pokrivaju područje veće od 25 tisuća četvornih kilometara.

U njoj također izviru i Yangtze i Žuta rijeka.

Qiangtang je također dom više od 100 različitih vrsta mineralnih naslaga.

Oko dvije petine kineskih rezervi bakra je smješteno u tom području.

U Tibetu se također nalaze i velike količine olova i cinka.

Unatoč mogućnostima, Zhang Tianhua iz Zavoda za upravljanje tibetskim resursima je izjavio kako i dalje žele održavati okoliš.

"Nikada nećemo izabrati razvoj gospodarstva na štetu okoliša. Kada je riječ o zaštiti okoliša, činimo sve kako bismo je osigurali.".

Kao dio predanosti okolišu, u posljednje dvije godine nije odobren nijedan projekt iskapanja ruda.

Zatvoreni su i brojni postojeći rudnici.

Istovremeno, poduzimaju se i koraci da bi se zaustavila dezerfitikacija regije, koja leži na južnim rubovi pustinje Gobi.

Jia Qingqing je šumarski dužnosnik iz Shandonga koji je poslan da bi pokušao pomoći u stvaranju šumske oaze u pustinjskom području.

"Prvo je većina drveća preminula nedugo nakon sadnje. No sada održavanje drveća živim nije problem zahvaljujući našem poboljšanom navodnjavanju, gnojidbi i tehnikama održavanja.".

Jedan od problema koji još uvijek stvaraju izazove u regiji Qiangtan je manjak ljudi koji žele živjeti u divljini.

Zongga iz Regionalnog zavoda za zaštitu okoliša je izjavio kako je manjak osoblja postao značajan problem.

"Osoblje u svim našim prirodnim rezervatima u Tibetu ima manje od 400 ljudi. Svaki od njih se mora brinuti o više od tisuću četvornih kilometara zemljišta.".

Kako bi premostili taj nedostatak, ove godine je već odvojen novac za zapošljavanje dodatnih tisuću rendžera koji će pomagati u nadzoru zaštićenog područja Qiangtanga.