Fotografije: privatna arhiva Antonije Putić
Nije tajna da Kina oduvijek privlači putnike iz cijelog svijeta te da su ljudi, u nastojanju da pobliže objasne zašto ih ona toliko privlači, skloni davati razne opise i pridjevati mnoštvo zanimljivih epiteta. Uvjereni smo kako se nitko iz Kine, pogotovo nakon dužeg boravka, nikada nije vratio bez da je o svojim iskustvima mogao napisati knjigu, napraviti izložbu fotografija ili barem ispričati kratku priču.
Iako smo mala država, putopisa ili raznoraznih izložbi u organizaciji Hrvata koji su posjetili Kinu nikada nije manjkalo, a ove godine takvoj skupini putopisaca pridružile su se i Tamara Šegan Wharton te Antonija Putić. Ime potonje odavno je poznato u hrvatskim kazališnim i filmskim krugovima.
Fotografije: privatna arhiva Antonije Putić
'Obožavam umjetnost,' reći će vam Antonija, 'Kazalište, fotografiju, pisanu riječ, slikarstvo, glazbu, film. I kad se izražavam bitno mi je da jedino mogu doprijeti onime što radim do ljudi, da oni razumiju ono što im kroz film, predstave i fotografije želim reći.'
S druge strane mlada producentica će naglasiti kako je ponekad najbolje ono neshvatljivo i često nerazumljivo gdje se krije odgovor zašto uopće stvara i zašto putuje – jer želi razumijeti druge i želi da oni razumiju nju.
Fotografije: privatna arhiva Antonije Putić
U vječnoj potrazi za stvaranjem, novim znanjima i iskustvima te putovanjima došla je i do najmnogoljudnije zemlje svijeta.
Putić se naime, završetkom Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, usmjerila i prema dokumentarnom filmu zbog čega je sve više počela putovati. U Kini se zadržala čak godinu dana koju je iskoristila da proputuje kroz razne pokrajine te vidi mnoge znamenitosti.
'Teško mi je reći koliko sam prošla s obzirom da je Kina velika. Vidjela sam većinu najpoznatijih destinacija od Kineskog zida preko Terakotinih ratnika do Zapadnog jezera u Hangzhou. Ali kad otvorim kartu i vidim koje sam udaljenosti prošla čini mi se kao da nisam vidjela ništa tako da mi se čini da ću ponovno morati kod vas.' – priča sa smješkom bjelovarska producentica.
Jedna od ljepših dogodovština svakako je bilo i upoznavanje s Tamarom Šegan Wharton. Poznanstvo dviju Hrvatica u dalekom svijetu ne bi bilo ništa čudno da se njih dvije prije dolaska u najmnogoljudniju zemlju svijeta nisu poznavale, a odrasle su, zamislite, u istom gradu, točnije rečeno – u istoj ulici.
Fotografije: privatna arhiva Antonije Putić
Putić i Šegan Wharton zajedno su se otisnule najmnogoljudnijom zemljom svijeta koju su počele polako upoznavati, svaka na svoj način i s vlastitim dojmovima.
'U jednom od naših šangajskih razgovora u gluho doba noći obje smo zaključile kako smo fascinirane činjenicom da će, unatoč silnom poslu, svaki Kinez iskoristiti i najmanju pauzu za odmor kako bi malo odspavao. Mnogobrojni radnici tako će zaspati na dvadesetak minuta i na najnemogućijim mjestima i u najneudobnijim pozicijama. Iako je to nama bilo nezamislivo i činilo se poprilično kontraproduktivnim, shvatile smo kako su znanstvenici nedavno objavili studiju koja tvrdi da kratko drijemanje usred radne smjene ima niz pozitivnih učinaka. između ostalog i da radnici nakon malog drijemeža bolje i predanije rade te izvršavaju svoje obveze. Teško mi je zamisliti da bi u Hrvatskoj naši poslodavci mogli uvesti ovakvo pravilo, no možda se tu negdje i krije razlika između hrvatskoga i kineskoga ekonomskoga uspjeha.' - ističe Antonija šaljivo.
Iako u tom trenutku to možda nisu znale, upravo su tim razgovorom dvije Bjelovarčanke dale naziv svojoj izložbi o Kini. Naime, nakon kratkog povratka iz najmnogojudnije zemlje svijeta u Hrvatsku, Putić je postavila izložbu sastavljenu od 45 fotografija, nastalih u koautorstvu sa Šegan Wharton, te projekciju njih 500-tinjak na kojima su najpoznatije kineske znamenitosti, no i one manje poznate koje su, vjerujemo, posjetiteljima bile još zanimljivije. Ipak je na kraju to i bio cilj ovih dviju mladih svjetskih putnica – odnosno predstaviti tu zemlju ne na način kako je turisti vide nego na onaj koji je teško uočiti u promo materijalima odnosno koji na najbolji način razbija predrasude o Dalekom istoku.
Fotografije: privatna arhiva Antonije Putić
Izložba i čitav projekt nosi naziv Kina nikada ne spava, a u podnaslovu stoji kako – ova izložba prikazuje Kinu koja istovremeno spava i vlada svijetom te gdje su posao i odmor još uvijek u idealnoj simbiozi.
Ona je za početak otvorena u Bojani blizu Čazme, u Galeriji Matešin, te u bjelovarskom Oka Baru. Ova potonja imala je i humanitarnu notu. Naime na njezinu otvorenju su se prikupljale donacije za njihova sugrađanina Sašu Šakanovića Šekija koji se u tom trenutku nalazio u Kini, nažalost ne lijepim povodom. 43-trogodišnji Bjelovarčanin, koji boluje od ASL-a, liječio se naime u Pekingu u jednoj ovdašnjoj klinici koja kao terapiju koristi matične stanice te kinesku tradicionalnu medicinu.
Fotografije: privatna arhiva Antonije Putić
Fotografije o Kini djevojke su prvi puta izložile u listopadu prošle godine, no po pitanju iste imaju ambiciozne planove i ove godine. Naime ovaj umjetnički dvojac ušao je i u finale natječaja za najbolji projekt za Nagradu Dijana Klarić u sklopu Festivala putnika koji se prošlog mjeseca održao u Šibeniku. Iako na kraju nagradu nagradu nisu osvojile to nije pokolebalo naše dvije putnice da se sa svojim projektom usmjere prema drugoj polovici ove godine. Putić i Šegan Wharton najavile su nam kako planiraju širenje svog projekta, ponovno postavljanje izložbe u Hrvatskoj, ali u Kini. Upravo su ovo vijesti koje nas iznimno vesele, a vi pažljivo pratite našu stranicu croatian.cri.cn jer na ovu temu svakako će još biti riječi.
Uredila: Franka
