PEKING, 29. travnja (Xinhua) - Južno kinesko more je neočekivano postalo predmet američko-japanskog saveza kada se američki predsjednik Barack Obama susreo s japanskim premijerom Shinzo Abeom, a dok svijet čeka da se potonji ispriča za japanske ratne prošlosti.
Nakon visokoprofilnog sastanka s japanskim čelnikom u utorak, Obama je na zajedničkoj novinskoj konferenciji izjavio kako njegova zemlja i Japan "dijele zabrinutosti" zbog kineskih aktivnosti u Južnom kineskom moru, optužujući Kinu za "pokazivanje mišića" u tim vodama.
Takva apsurdna retorika ukazuje na pokušaje obojice kako bi pomutili vodu za svoje prikrivene proračune te se suprotstaviti svojim tvrdnjama kako savezništvo ne bi trebalo "biti promatrano kao provokacija" te da "pozdravljaju kinesko mirno uzdizanje".
Za početak, sporovi vezani uz Južno kinesko more su stvar Kine i drugih uključenih zemalja te ne postoji potreba za miješanjem autsajdera. Niti bi oni trebali biti korišteni kao izgovor za cementiranje anakroničnog sigurnosnog sporazuma koji sada donosi samo više nesigurnosti.
U oštrom kontrastu plitkih trikova koje pokušavaju nametnuti dvije zemlje, Kina ponovno izražava svoju odlučnost i iskrenost za rješavanjem sporova s relevantnim zemljama kroz mirovne pregovore.
Štoviše, Abeovi pokušaji za korištenjem Južnog kineskog mora kako bi skrenuo pozornost s povijesnih pitanja će se pokazati beskorisnima. Sve dok se Tokio odbija suočiti s japanskim zločinima iz 2. svjetskog rata te ih pokušava ublažiti, japanski susjedi i šira međunarodna zajednica nikada neće ublažiti svoje stavove.
Nažalost, unatoč pozivima američke javnosti i nacija istočne Azije, Abeove izjave tijekom posjeta SAD-u su bile ispunjene obmanjujućim pozivima na mir i izbjegavanjem suočavanja s povijesnim problemima. To je vrlo razočaravajuće.
Takav stav bi također trebao biti uvreda i za američku vojsku, koja je pretrpjela velike žrtve i platila velu žrtvu kako bi pokorila Japan u 2. Svjetskom ratu. Napad na Pearl Harbor 1941. i obmana koja stoji iza njega, zaslužuju dobru reviziju.
Umjesto lošeg upiranja prstima, Washington i Tokio, koji dijele velike udjele u azijsko-pacifičkoj regiji, trebali bi poštivati svoje obveze prema svjetskom miru i prosperitetu sa stvarnim djelima.
Trajna perspektiva mira i prosperiteta ne može biti otključana, osim ako obje zemlje nisu spremne na iskrenu suradnju s Kinom.
Uredila: Tereza
