Svečanost potpisivanja Memoranduma o razumijevanja o uspostavi Azijske infrastrukturne investicijske banke (AIIB), Peking, 25. listopada 2014. [Photo/Xinhua]
Promatrači tvrde kako bi SAD, koja je sada sve više izolirana, trebala preispitati svoj negativni stav o banci.
Države se žure pridružiti novoj Azijskoj infrastrukturnoj investicijskoj banci jer se bliži krajnji rok za prijavljivanje, ali Sjedinjene Države ostaju vidno odsutne.
Stručnjaci koji su prisustvovali Boao forumu za Aziji u pokrajini Hainan tvrde kako bi Sjedinjene Države trebale preispitati svoj stav.
U subotu su Rusija, Brazil, Nizozemska i Danska izjavile kako se žele pridružiti AIIB-u kao osnivačke članice. Gruzija, Turska i Južna Koreja su dan ranije podnijele svoje zahtjeve.
Švedski dužnosnici su na Boao forumu također izrazili svoju zanimanje, a mogućnosti rastu te bi ih mogle pratiti i ostale države sjeverne Europe.
Od nedjelje je prijavljeno 42 države, koje moraju čekati dva tjedna prije donošenja konačne odluke 12. travnja, objavilo je Ministarstvo financija.
Od vodećih svjetskih gospodarstva, samo Sjedinjene Države, Japan i Kanada nisu objavile svoju namjeru o pridruživanju AIIB-u, iako bi se mogle prijaviti u posljednjem trenutku ili se prijaviti kasnije kao obične članice.
Budući da je zanimanje za bankom prošlog tjedna raslo, rasprava u Boaoi se usredotočila na hladan prijem ideje od strane administracije američkog predsjednika Baracka Obame i o tome hoće li multilateralna kreditna institucija u nastanku, koju je predložila Kina, biti izazov za američko vodstvo u međunarodnom financijskom poretku.
Tijekom panel rasprave na forumu, Martin Jacques, docent na Odsjeku za političke i međunarodne studije na Sveučilištu Cambridge, osnivanje AIIB-a je nazvao "uzbudljivim trenutkom" u povijesti.
"Ono što želim reći je to da je u posljednjih nekoliko mjeseci SAD zauzeo obrambeni stav o ovom pitanju te postaje sve više izoliran.", rekao je. "SAD bi trebale preispitati svoj stav o ovom pitanju.".
Leo Melamed, predsjednik emeritus Trgovačke burze u Chicagu, izjavio je kako SAD presporo prihvaća potrebu AIIB-a u azijskom svijetu. Taj stav je u suprotnosti s ostalim Zapadnim zemljama, koje aktivno sudjeluju u stvaranju strukture i pravila.
Jenny Shipley, bivša premijerka Novog Zelanda, izjavila je kako se njezina zemlja, kao prva razvijena država koja se pridružila AIIB-u kao osnivačka članica, nada kako će biti uključena u izradu pravila o radu banke.
"Banka se treba suočiti s budućnošću, a ne biti pretjerano fokusirana na ono što se dogodilo u prošlosti.", izjavila je Shipley, dodajući kako će Novi Zeland prije kraja ove godine dati svoj prijedlog pravila.
Banka bi mogla biti inovativna u načinu rada s ostalim multilateralnim financijskim ustanovama, načinu uspostave uprave i izdavanju kredita. Na primjer, članovi uprave ne moraju biti stalni članovi kao što je to slučaj s Međunarodnim monetarnim fondom i Svjetskom bankom.
Shaukat Aziz, bivši premijer Pakistana, se složio te izjavio kako je blagoslov što AIIB počinje od nule te ne bi trebala biti "talac povijesti".
Kineski sudionici na panel raspravi se nisu isticali. Li Ruogu, bivši predsjednik Izvozno-uvozne banke Kine, tvrdi kako česte usporedbe AIIB-a i sustava Bretton Woodsa "nisu primjerene" - referirajući se na monetarni sustav vodećih industrijalnih zemalja koje su se pojavile sredinom 20. stoljeća.
Izjavio je kako je osnovni cilj AIIB-a popunjavanje manjka sredstava za azijsku infrastrukturu. Dodatnih 8 trilijuna dolara je potrebno za financiranje infrastrukture u Aziji kako bi se trenutačni gospodarski rast održavao do 2020., stoji u prijašnjim procjenama Azijske razvojne banke.
"Sada je prioritet formuliranje članaka statuta što je prije moguće. Također bismo htjeli vidjeti konkretne projekte.", rekao je Li.
Upozorio je kako bi ljudi trebali razumna očekivanja o komercijalnim prihodima kroz ulaganja AIIB-a, koja će biti dodjeljivana u dugoročne projekte.
Hu Huaibang, predsjednik Kineske razvojne banke, izjavio je kako bi AIIB trebala postići cilj regionalnog razvoja kroz komercijalne operacije, a postizanje održivog fiskalnog balansa je odlučujuća.
"Ako se financijske ustanove za razvoj ne pridržavaju pravila niskog profita, one ne mogu biti održive.", rekao je.
