Kineski Guangming Daily (u prijevodu Dnevnik svjetlosti, op. prev.) objavio je 5. kolovoza članak s potpisom autora Hua Dekuna pod nazivom Položaj i utjecaj kineskog Rata otpora protiv japanske agresije u Svjetskom antifašističkom ratu. Članak vam prenosimo preveden u cijelosti kako bi se ukazalo na važnost uloge danas najmnogoljudnije zemlje svijeta te jedne od svjetskih sila u obrani mira i stabilnosti u svijetu.
Kina u ratu je bila jedna od četiri najvažnije zemlje koje su se borile protiv fašizma. Kina je ujedno bila i glavno bojno polje na tu temu u Aziji, također i jedno od glavnih kada je riječ o svjetskim antifašističkim nastojanjima. Međutim, zbog događanja vezanih uz Hladni rat i njegovih utjecaja od kraja 40-ih do danas, važan položaj i utjecaj Kine u svjetskoj antifašističkoj borbi naišao je na ravnodušnost od strane Zapada. S obzirom da uloga Kine nije dobila potrebno priznanje i poštovanje, što svakako nije ravnopravan položaj, najmnogoljudnija zemlja svijeta postala je ''zaboravljeni saveznik''.
1. Kina je zemlja koja se najranije okrenula antifašizmu te je bila prvo antifašističko bojno polje na svijetu
Činjenica je da su fašističke zemlje počele Drugi svjetski rat. Fašističke snage provodile su kružni despotizam unutar svojih zemalja, a van njih suludu agresivnu ekspanziju bez obzira o kojem društvenom sustavu se radilo. Nažalost nisu sve zemlje mogle preživjeti pod njihovom čizmom. 20-ih i 30-tih godina 20. st. fašističke snage dosljedno su stupile na vladajuće položaje u Italiji, Japanu i Njemačkoj pokrenuvši agresivne kampanje u pokušaju da počnu dominirati svijetom i čitavim čovječanstvom. 1931. japanski fašizam rezultirao je tzv. Incidentom 18. rujna čime je napravljen uvod za prodor agresije u Kinu, a samim time i za Drugi svjetski rat. Kina se prva borila protiv japanske agresije, odnosno prva je stala u obranu i držala zastavu u svjetskoj borbi protiv fašizma.
1937. Japan je planirao i u konačnici proveo tzv. Incident 7. srpnja čime je pokrenut veliki rat i agresija na Kinu slijedom strategije ''brzo ratovanje = brzo rješenje'' planirajući pritom uništiti Kinu u kratkom vremenskom roku, što ranije završiti rat te spriječiti dugotrajne sukobe. No Kina je uspjela provesti strategiju ''dugotrajnog rata''. Suočavajući se s agresijom i snažnim protivnikom, Kina je uspostavila ujedinjenu borbenu liniju otpora protiv japanske agresije temeljeno na suradnji Komunističke partije i Kuo min-tanga. Na taj način je danas najmnogoljudnija zemlja svijeta brzo oblikovala frontalno bojište pod vodstvom Kuo min-tanga odnosno stražnje, ''iza'' protivnika, pod partijskim vodstvom. Dvije strane udružile su snage na oba bojišta te zajedno otvorile prvo antifašističko bojno polje na svijetu.
Na prednjem bojištu, kineska vojska je, odgovarajući na napade japanske s naprednijim naoružanjem odradila bitke kod Taiyuana, Songhua, Nanjinga, Xuzhoua, Wuhana te mnoge druge odlučujuće u kojima je zadala teške udarce japanskim postrojbama. Prema ratnim bilješkama japanske vojske, tijekom borbe u Šangaju otpor kineskih obrambenih snaga bio je vrlo jak, odnosno nikada se nisu povlačili bez obzira na bombardiranja i opkoljavanja. Obično kinesko stanovništvo i profesionalni vojnici zajedno se se borili protiv okupatora, a japanski združeni stožer je naveo kako ''su bili u tužnom stanju''. U borbi u Šangaju poginulo je više od 40 000 japanskih vojnika. U borbi kod Taierzhuanga kineska obrambena vojska se ''borila do zadnje kapi krvi'', u ratnim rovovima viđene su ''planine leševa i rijeke krvi'', ''svi koji su vidjeli njihovu borbenost bi uskliknuli za njih''. Prilikom ove bitke život je izgubilo 11 984 japanskih vojnika.
Na stražnjem bojištu, iza protivnika, u rujnu 1937., kineska Armija osme maršrute je kod Pingxingguana u pokrajini Shanxi ubila više od 1 000 japanskih vojnika čime je ostvarena prva pobjedu nakon Incidenta 7. srpnja. U studenom iste godine, nakon što je pao Taiyuan, Armija osme maršrute i Nova četvrta armija pod vodstvom KP Kine i drugih snaga združenih protiv japanske agresije dosljedno su napredovale prema sjevernim, središnjim i južnim dijelovima zemlje osnivajući baze iza protivnika i otvarajući partizanske borbe protiv japanske agresije. Do listopada 1938., u sjevernom i središnjem djelu Kine osnovano je šest baza protiv japanske agresije - to su bili redom Jinchaji, Jinjiluyu (pokrajine Shanxi-Hebei-Shandong-Henan), Jinsui, Shandong, Sunan (južni dio pokrajine Jiangsu) i Jiangbei (sjeverna obala rijeke Yangtze). Oružane snage KP Kine su fleksibilnom taktikom često iznenadno napadale japansku vojsku te tako neprekidno trošile njihovu snagu.
Tijekom Rata otpora protiv japanske agresije svih kineskih naroda vojnici na dva spomenuta bojišta su blisko surađivali. Japanska vojska je morala istovremeno ratovati na obje linije uronjena u dugotrajni rat što je strategiju ''brzo ratovanje=brzo rješenje'' odvelo u propast. Bitka kod Wuhana simbolizira ulazak obrambenog rata protiv japanske agresije u stratešku fazu.
