PEKING, 2.srpnja (Xinhuanet) -- Možda se redovno telefonski čujete s roditeljima ili komunicirate preko e-pošte, no ovdje u Kini zakon se upravo promijenio. Prema novom članku zakona donesenom u ponedjeljak, djeca koja zanemaruju ostarijele roditelje mogla bi se naći na sudu.
Gđa.Zhang, kojoj su 88 godina živi sama posljednjih 8 godina u staračkom domu u Shenzhenu na jugu Kine, a u veljači ju je ekipa CCTV-a pitala o njezinoj najvećoj želji.
Gđa. Zhang je rekla, "Kad bi me bar moja kćer mogla posjećivati jednom tjedno..."
Pet mjeseci nakon što je s nama podijelila svoju najveću želju, ona bi joj se mogla i ostvariti, jer su odsad djeca prema zakonu dužna redovno posjećivati svoje roditelje.
Slučaj gđe.Zhang jedan je od mnogih u "brzostarećoj" zemlji.
Prema podacima Kineskog centra za istraživanje starenja populacije, do kraja godine kineska populacija imat će preko 200 milijuna ljudi starijih od 60 godina, što je gotovo 15 posto čitave populacije.
Populacija ne samo da stari već se i seli. Službene brojke ukazuju da je broj migrirajuće kineske populacije krajem 2011. iznosio 230 milijuna, koji su u prosjeku stari 28 godina. Iza svakog migrirajućeg Kineza nalaze se ostarijeli roditelji, koji najčešće moraju živjeti sami.
Prema dopunjenom zakonu koji je stupio na snagu ovog ponedjeljka, mladi članovi obitelji dužni su se brinuti za psihološke potrebe starijih članova te ako ne žive skupa redovno ih posjećivati,
Nedostatak ovog zakona je dakako njegova praktična strana. Ponajprije što se podrazumijeva pod "redovito"?
"Moj sin živi u istom gradu kao i ja. No što bi bilo kad bi radio u gradu udaljenom 2000 kilometara? Tko je taj koji može odrediti kad bi se on trebao vratiti i posjetiti me? Ja sam primjerice, napustio dom sa 18 godina preslivši se u daleki Xinjiang te sam se prvi put vratio kući tek nakon pet godina. Morate biti realni."
Da li će roditelji tužiti vlastitu djecu ako ih nisu posjetili neko vrijeme?
"Ja ne bih. To nije zločin."
"Koja je svrha. Zaposlen je. To mi je jasno. "
No, što je važnije, da li je ovo nešto što bi trebalo zakonski regulirati?
"Roditelji su sve stariji i moraju biti u dobrim rukama. Tako da se slažem da bi ih djeca trebala češće posjećivati. No ovo je više stvar morala. Sad kad je to postalo zakon, nekako mi je čudno..."
Pojedini stručnjaci navode da se radi tek o simboličnoj gesti kineske vlade.
Dang Junwu, zamjenik ravnatelja Kineskog centra za istraživanje starenja populacije ističe, " Rekao bih da se više radi o propagiranju, kojim se nastoji potaknuti veća komunikacija između djece i starijih."
Solidarnost djece s roditeljima tisućljetni je dio kineske kulture, no kad ono postane zakon, mnogi se zapitaju - što je pošlo po krivu? Nažalost , nema jednostavnog odgovora na ovo pitanje.
