Predstavili smo vam prirodni fenomen - jezero Yueyaquan, kraj pješčanih dina Mingsha, koji je udaljen šest kilometara jugozapadno od grada Dunhuanga. Mingsha je istočni produžetak pustinje Kurutal. Jedno poprilično zanimljivo turističko odredište, a da ne spominjemo samo fascinante pećine Mogao. No, danas putujemo malo bliže Pekingu.
Odnosno biti ćemo u njegovoj neposrednoj blizini, na zapadnim brdima i planinama oko kineske prijestolnice.
Vodimo vas na pješačenje i penjanje na planini Miaofengshen sa zaposlenicima CRI-ja.
A i svim rekreativcima dat ćemo nekoliko savjeta kako i gdje pronaći vodiče i najljepše predijele za pješačenje i penjanje u okolici Pekinga.

Posljednjih mjeseci mnogo smo govorili o tome kako je u Pekingu zrak jako zagađen i kako nije lako živjeti u kineskoj prijestolnici kad je prekrije smog..
Ako se dobro sjećam Franka ti si i prvi put došla u Kinu prilikom najzagađenijeg vikenda u povijesti..
Istina, istina. Mi smo se željeli malo odmoriti od pekinškog smoga, stoga smo pobjegli, a gdje drugo, nego u planine.
Jan, djelatnik češkog servisa odlučio je nekolicinu svojih kolega iz China Radio Internationala povesti na planinu Miofangshan, na zapadu grada.
Poslušajmo za početak gdje nas je to Jan poveo i zašto se odlučio za planinu Miofengshan.

J: Za početak, prvo sam saznao o tom predivnom mjestu, tom budističkom samostanu u planini Miaofengshan što i u samom prijevodu zapravo znači ''lijepa planina'' u kinekom jeziku, odnosno nešto poprilično slično tome. A drugi samostan, s prekrasnim starim drvećem, jedan je od najljepših samostana koje sam vidio u Kini i moj najdraži. I čuo sam za stari put koji povezuje ta dva samostana. I zašto sam poveo sve vas? U protivno me bi išao sam i bilo bi mi jako dosadno. Ma, i ja volim kada mnogo ljudi ide zajedno na penjanje i pješačenje i rade stvari zajedno pa sam mislio i da će moje kolege cijeniti ako im uputim takav prijedlog jer Peking je dobar, ali je ipak grad trgova, ulica i zgrada i treba vam odmor od njega pa sam mislio da nam je svima potrebno malo prirode.

Djelatnici iz iranskog, malezijskog, tajlandskog, grčkog i češkog servisa te troje Hrvata, odnosno naša kolegica Albertina sa sinom Marom i naša Franka odlučili su se penjati čitav dan.
Prvo smo se s Babaoshana zaputili metrom do skoro pa pretposljednje stanice linije 13 odakle nas je autobus odveo podno planine. Tamo je bila naša prva postaja. Hram Dajue u administrativnoj jedinici Haidian.
A poslušajte što će vam Jan reći, odnosno zašto je taj hram tako poseban.

J:Prvi samostan koji smo posjetili nalazi se na granici administrativnih jedinica Haidian i Mentoguo. On se nalazi malo izvan grada, pa nije veliko turističko žarište. Veoma je poseban. Primjerice u njemu imate prostor za čajanke, što nije baš uobičajeno za samostane. No primjerice tamo će vas čaj koštati oko 400 yuana, što je otprilike 60 do 70 američkih dolara ili 50 eura što je skupo. Da, to je posebno mjesto, nazovimo to tako. I konobari koji će vas poslužiti odjeveni su u lijepu tradicionalnu odjeću, onako s dahom drevne Kine, a na nogama imaju tenisice. No, ovaj samostan poznat je i po tom šte se u njemu nalazi i raste mnogo starog drveća. To je u Kini jako posebno, sjećam se kraj moje stare škole imali smo stogodišnje drvo i svi su bili u stilu – joj pogledaj to je staro drvo. To je malo čudno za Europljane koji su navikli na staro drveće. I još je jedna stvar posebna. Uobičajeno je da su samstani nekako okrenuti jugu, odnosno da su okrenuti od sjevera prema jugu. To je kao nekakva tradicija. No ovaj je okrenut od istoka prema zapadu. To nije tipično i vjerojatno ima veze s nekim postankom, odnosno da je bio mongolski ili tibetski samostan. On je sagrađen prije tisuću godina i nekoliko je puta renoviran.

F: Dakle u tom samostanu imali smo poseban čaj, staro drveće, bambusovu šumu i vidjeli smo da je mnogo ljudi fotografiralo toalet s tri zvjezdice. Da, u samostanu postoji toalet s tri zvjezdice. Po prvi puta sam zamijetila da u Kini ljudi kategoriziraju i ta mjesta, dakle ne samo hotele ili apartmane. Jesi li ti to primjetio prije negdje.
J: Sjećam se da sam jednom bio u hotelu s četiri zvjezdice. To je u stvari bio stari i ružni toalet, ali su na zidu postojale slike, na zidu su bile freske pa pretpostavljam da je nekoć zaista bio sa četiri zvjezdice.

Hram Dajue jako je lijep. Kao što je Jan istaknuo, ne vrvi turistima i možete se lijepo odmoriti u sjeni stoljetnog drveća. Smješten u smjeru istok-zapad sastoji se od pet glavnih zgrada. Smatra se da je hram nastao u 11. st., a da je svoj konačan oblik dobio u 15. st. za vrijeme dinastije Ming.
Počevši od istočnih vrata započinjemo s dvoranom Mahavira, potom Amitabha, zatim pagoda Sarira i na kraju dvorana Longwang. Nakon što smo pomno pregledali sve dvorane zaputili smo se u planinu. No, nije sve išlo onako kako smo mi planirali:

J: Pa, nisam vam rekao unaprijed i malo mi je žao radi toga, ali ja sam i očekivao da ili ćemo se izgubiti ili ćemo pronaći nekoga tko će nam pokazati kojim putem trebamo ići. Ja sam čak ugodno iznenađen što smo mi tijekom našeg izleta zapravo uspjeli napraviti obje stvari.

F: Mi smo tijekom našeg puta imali male probleme, uspjeli smo se izgubiti u prvom satu izleta.

J: Da, da. Zato jer je bilo mnogo puteva koji su se križali. I bilo ih je mnogo. Čak je bilo i vojno područje u koje je bio zabranjen pristup i prolaz, no tamo nikoga nije bilo, a s druge strane je bio put rezerviran za automobile u slučaju vatre, a zabranjen za pješačenje. Stoga smo mi izabrali ovu prvu varijantu i dokazali smo da je to bio krivi odabir jer trebali smo odmah izabrati onaj drugi put.

F: No na našem putu upoznali smo mnogo, mnogo dragih Kineza koji su nam pomogli i pokušali nas uputiti na pravi put. No ja sam primjetila da također mnogi od njih nisu znali zapravo kojim putem ići da bi se popeli do samostana.

J: Ako si primjetila često su nam postavljali pitanja zašto se uopće penjemo. Lokalno kinesko stanovništvo ne penje se mnogo u planine jer zašto bi se uopće penjali, to je nekako njihovo mišljenje, pogotovo ako na planini nema ništa. Stoga je ta ideja hodanja i penjanja radi uživanja u tim aktivnostima za njih toliko rašireno u Kini pa kad smo se izgubili nismo susreli turiste ili ljude koji su pobjegli iz grada da se odmore, nego samo lokalno seosko stanovništvo. Pa, eto oni su na neki način bili iznenađeni što mi uopće idemo gore i nitko od njih nije dobro ni znao put jer očigledno nikome od njih nije bio ni potreban za neke stvari u životu. A s druge strane na našem putu prema gore susreli smo više ljudi koji su gore bili u turističke i rekreativne svrhe i oni su nas znali uputiti gdje da idemo.

F: Ali seosko stanovništvo nam je čitavo vrijeme napominjalo da moramo biti oprezni da su ceste jako opasne i vidjeli smo mnogo natpisa ''oprez, divlje životinje''.

J: Da. Gore ima mnogo puteva i cestica. I put kojim smo mi krenuli nije bio onaj kojeg sam ja zabilježio na Internetu noć prije, ali ipak smo se uspeli dalje.

F: Veoma avanturistički.

J: Ali, nema mnogo turističkih karata u Kini za ovakva mjesta, pa je bilo jako teško imati predodžbu o tome kako se popeti gore, a ni sam nisam bio prije tamo. I ako prije niste bili tamo i ne poznajete put imate dvije opcije – ili ćete riskirati ili nećete ići.

F: Ali mi smo se uspeli gore.
J: Jesmo.
F: Uspjeli smo.
J: Uspjeli, uspjeli.
F: I u koju dolinu smo se onda spustili?

J: Spustili smo se u dolinu Tienkogou, to je nešto kao dolina uz rijeku. Nakon toga otišli smo u prekrasnu dolinu ruža. No, eto ruže se još nisu otvorile, pa ih nismo mogli ni vidjeti. Na kraju smo došli do našeg konačnog odredišta, nakon čega smo se vijugavom cestom spustili natrag niz planinu.

Kao što vidite, dragi slušatelji, bilo je poprilično zanimljivo.

Istina, i pomalo smiješno. No dogodi se svakome. Ha ha ha. Najvažnije je bilo da smo se mi nadisali svježeg zraka i uživali u zelenilu. Da nitko nije negdje pao i ozlijedio se i da smo živi i zdravi stigli na drugi dio planine.
Navodno je taj drugi samostan na vrhu jako jako lijep. No kako smo se izgubili u prvom satu našeg pješačenja tako smo i izgubili dosta dragocjenog vremena. No, vidjeli smo jedan hram i dolinu ruža.

（Dolina ruža zapravo i nije dolina?）

To samo tako figurativno, to je više planinica također. Imali smo tu nesreću da je u nedjelju vladala velika magla i vlaga, pa smo zapravo na vrhu planine bili u sivilu oblaka. No nije nas to pokolebalo. S jedne strane ta magla nam je onemogućila lijepe fotografije, a s druge strane bilo nam se mnogo mnogo lakše penjati jer nije bilo jakog sunca koje bi nas dodatno iscrpilo. Ali vidjeli smo jedno od najvećih polja ruža na svijetu. Ja se moram pohvaliti da sam vidjela najveće u Bugarskoj.

（Posjetili ste i lokalno seoce u administrativnoj jedinici Mentouguo i probali neke pripravke od ruža?）

F: Da da, ja nisam neki obožavatelj okusa i mirisa ruža. One su meni samo izgledom lijepe. No naši kolege, pogotovo Albertina kupili su džemove od ruža, med ... Mnogo finih ekološki uzgojenih proizvoda po povoljnim cijenama.

Penjanje, pješačenje, planinarenje i obično rekreacija takvoga tipa veoma je popularna u okolici Pekinga.
Sa nama je na našem izletu bila i Nijemica Lisi, već iskusna kada je u pitanju pješačenje i planinarenje. Ova simpatična djevojka s pekinškom adresom dala nam je nekoliko važnih savjeta kako se pripremiti za izlete ovoga tipa i koja su mjesta najbolja u okolici kineske prijestolnice.

L: Moje ime je Lisi, u Pekingu živim već tri godine. U Peking sam došla radi posla.
F: Došla si iz?
L: Ja sam došla iz Europe, iz Njemačke.
F: Čula sam da vrlo često odlaziš na pješačenje i penjanje u okolicu Pekinga. Koliko si mjesta dosada posjetila?
L: Pa dosta jer su ljudi s kojima se družim dosta aktivni i vole pješačiti i penjati se. To je jako dobar način da pobjegnete iz grada, da se okružite zelenilom i prirodom.
F: Kada spomenemo riječ Peking, prva stvar koja većini ljude padne na pamet jest smog, zagađenje odnosno loši uvjeti za zdravlje svakog pojedinca. Ima li Peking u okolici dovoljno mjesta za bijeg od toga u zelenu oazu?
L:  Zapravo ima. To su posebno oni dijelovi Kineskoga zida. To su jako lijepa mjesta za pobjeći iz grada malo. Obično bi mi išli penjati se na ruševine Kineskog zida, ne na one renovirane dijelove zida nego na one poprilično divlje dijelove zida. Tamo nema puno turista, zapravo onih klasičnih uopće ni nema, odnosno tu dolaze samo oni ljudi koji poznaju ta mjesta i tamo dolaze samo u te rekreativne svrhe. I uvijek je netko bio zadužen za to da pronađe vozača koji zna kako nas dovesti do određenog mjesta na ruševinama tako da bi imalo lokalnog vozača koji bi bio zadužen za logistiku, lokalne prijatelje koji su znali kojim putem ići stoga su za nas takvi izleti bili laki.
F: Voliš li više mjesta na kojima nema mnogo posjetitelja ili se lakše utopiti u rijeci turista prilikom takvih aktivnosti?
L: Ne, ja najviše volim mjesta na kojima nema mnogo turista jer, za mene, odlazak u prirodu znači relaksaciju.
F: Jesi li ikada prilikom takvih izleta imala problema kao primjerice da ste se negdje izgubili, da se niste dobro sporazumjeli s lokalnim stanovništvom kad ste ih pitali za informacije i tome slično?
L: Da, naravno da jesmo. Izgubili smo se tu i tamo. Pitanje ljudi kojim putem ići kakada je najzabavniji dio. Važno je samo da znate gdje idete jer kada pitate ljude da vam pomognu i objasne put važno je da im objasnite kuda ste se zaputili. Mislim da je to jedna od najvažnijih stvari s kojom morae biti načisto kada idete negdje.
F: Obzirom na tvoje iskustvo, imaš li kakve savjete za ljude koji bi malo pješačili i penjali se u okolici Pekinga?
L: Pa započetak, uvijek je najbolje da poznajete ljude koji već imaju iskustva sa putevima kojima ćete ići. Druga stvar je naravno, dobro se pripremiti i istražiti sve mogućnosti na Internetu i pronaći dobra mjesta za ići.  Pokušati također pronaći i zemljopisne karte za ta mjesta. I veoma je važna stvar poznavati nekog Kineza ili unajmiti nekog tko zna kineski, ako ga nitko drugi ne zna, da vam se pridruži na putu. Stoga ako se izgubite, uvijek nekoga možete pitati kako dalje.
F: Koja mjesta, po svom mišljenju, preporučaš za izlete takvog tipa, za pješačenje i penjanje, koja su najbolja mjesta?
L: Zapravo najbolja su mjesta ona na Kineskom zidu koja nisu renovirana, ali to je zaista opasno i morate ići zaista s dobrom, iskusnom skupinom. Svi se moraju držati skupa, nitko ne smije ostati pozadi sam. Ljudi zaista prilikom takvih aktivnosti moraju paziti jedni na druge jer neki dijelovi ruševina Kineskog zida jako su opasni. Morate se uspeti na zid, morate ići kroz šumu, nije jednostavna i laka ruta, no kad imate sjajnu grupu s kojojm idete, isplati se. Vidjet ćete mnogo toga lijepog.

I Jan nam je otkrio koliko često ide na pješačenje i penjanje i koja su njemu mjesta najdraža

J: Ne idem toliko mnogo, ali radim na tome.
F: Nije ti valjda bio prvi put.
J: Nije, nije. Bio sam već na Kineskom zidu nekoliko puta. Ta mjesta bi preporučio. No dogodi se tamno dosta nesreća, padova i nitko vas ne dođe spasiti jer nitko ni ne zna gdje ste. Otišao sam i ja na jedan opasniji dio Kineskog zida, veoma blizu Mutayoua. Svi kažu da je to vjerojatno jedan od najljepših dijelova Kineskog zida u okolici Pekinga.

A i on nam je dao nekoliko savjeta za odlazak u planine te otkrio koja je sljedeća moguća destinacija svih zainteresiranih djelatnika CRI-ja.

J: Ako volite penjanje po stijenama i pješačenje najbolji je savjet da pronađete što više možete izvora na Internetu, no velika je vjerojatnost da nećete pronaći ništa. Vjerojatno nećete pronaći ni karte, pa je onda važno pronaći nekoga tko već poznaje put, takve ljude primjerice možete pronaći na stranicama couch surfinga i tome slično ili možete s druge strane samo odabrati planinu i pokušati otići gore. Ne mora biti u svakom slučaju sve to lako pa onda možete pronaći i neke dijelove koji su turistički, odnosno ne preturistički, a da opet nekoga možete sresti i pitati ga kojim putem ići. I dijelovi oko Kineskog zida su prekrasni, s tim nikako ne možete pogriješiti.
F: I koja je naše slijedeće odredište?
J: Naše slijedeće odredište biti će Lingshan, najviša planina u okolici Pekinga. Iako kažemo da je u Pekingu, ona je oko 100 kilometara dalje, na zapadu, u districtu Mentougou koji je moje najdraže područje kada je u pitanju priroda.
F: Mentoguo je blizu našeg Babaoshan.
J: Da, zapravo započinje tu u blizini, ali onda se širi zapadno više od 100 kilometara. Ta planina visoka je preko 2 000 metara, a ljeto nam se bliži, pa bi to moglo biti lijepo osvježenje.