Posljednji slučajevi zlostavljanja mladih učenica u Kini potaknuo je na veliku raspravu vezanu uz zaštitu najranjivije društvene skupine.

Mnogo prije nego što su posljednji slučajevi seksualnog zlostavljanja i silovanja odjeknuli u kineskim medijima, Centar za psihološko savjetovanje Maple, u kineskoj prijestolnici, bavi se ovom problematikom.

U 2011. nevladina udruga započela je s projektom prevencije seksualnog zlostavljanja u seoskoj školi u pokrajini Hebei.

Guo Yongshui, menadžer projekta, izjavio je da prije njegova pokretanja većina djece i njihovih roditelja nisu imali nikakvih saznanja o tome što je to seksualno zlostavljanje:

''Prije nego li je Maple započeo sa svojim projektom, ni djeca ni roditelji nisu imali pojma o seksualnom zlostavljanju, odnosno što je ono zapravo, kao i što je spolni i zdravstveni odgoj. Oni su smatrali da je silovanje jedini način seksualnog zlostavljanja. Kada dođe do silovanja oni će pozvati policiju, no kad se radi o seksualnom zlostavljanju koje ne uključuje sam čin spolnog odnosa oni to ne vide kao veliki problem. Obzirom da ljudi u selu nisu imali pojma o zdravstvenom i spolnom odgoju projekt smo osmislili kao obrazovanje o sigurnosti čiji je veliki dio bio o prevenciji seksualnog zlostavljanja.''

U urbanim dijelovima zemlje, djeca i učitelji mnogo bolje razumiju koncept seksualnog zlostavljanja te u školama postoji najmanje osnovna razina spolnog i zdravstvenog odgoja.

Liu Fanmei, ravnateljica je dvojezičniog vrtića Candy u administrativnom okrugu Shijingshan u zapadnom Pekingu.

U njezinu vrtiću postoji osnovna razina spolnog i zdravstvenog odgoja te komunikacija s roditeljima kada je ova tema u pitanju.

Odgojitelji se koriste slikama da bi djecu učili o tijelu, spolnom i zdravstvenom odgoju te ih ohrabruju da o tome kod kuće razgovaraju s roditeljima.

Liu navodi da nije dovoljno ono što je na tu temu poduzeto u njezinu vrtiću i drugim obrazovnim ustanovama u Kini te da nije sigurna kako pristupiti širenju podizanja svijesti o navedenom problemu i educiranju širih masa.

''Imamo u planu učiniti više, ali ono što trenutno radimo jest pokazivanje fotografija djeci. Nismo napravili dovoljno stručnih istraživanja da bi znali kako dalje. I sama sam pomalo zbunjena kako proširiti, unaprijediti i podići svijest kada je riječ o ovom tipu obrazovanja.''

U međuvremenu, u Hong Kongu, Susan Choi, predsjednica hongkoškog Društva za zaštitu djece, ističe da Vlada, obrazovne ustanove i roditelji moraju surađivati da bi se zajedno nosili s ovim problemom.

''Mislim da u Kini svijest o pravima djece, njihovim pravima kada je u pitanju nasilje odraslih nad njima, nije na visokoj razini. To treba biti prikazano kroz javno obrazovanje i djece i roditelja te vladinih službenika i profesionalaca čiji je posao pomoći djeci.''

No Choi navodi da je najvažnije da djeca za početak slušaju same sebe.